U današnjem vremenu nezamislivo je govoriti o Božiću bez božićne jelke koja predstavlja jedan od glavnih simbola Božića. Na žalost i taj je simbol pomalo komercijaliziran i korišten ponajviše u svrhu predbožićnog marketinga. No, za nas kršćane, ta jelka ne bi trebala ostati samo simbol Božića i samo drvo čijoj se ukrašenoj ljepoti svi dive. Božićna bi jelka za nas kršćane morala imati mnogo veću ulogu u slavlju Božića. Rekao bih čak da bi jelka trebala postati dio naše vlastite Božićne bajke, te bi ju pred Božić, na Badnjak, trebalo poosobiti. Pokušajmo to već danas! Pokušajmo zamisliti da ta jelka predstavlja svakoga od nas. Zamislimo da predstavlja naše obitelji, naše najmilije. Nemojmo jelku gledati samo kao stablo nasađeno na stalak, već pokušajmo u njoj vidjeti sebe.
E sad… Ako u toj jelki vidimo sebe, onda svaki ukras na njoj mora biti ukras našega života. Svaka kuglica bi trebala predstavljati naša dobra djela. Svaka žaruljica bi trebala biti neko naše prosvjetljenje i dobre odluke koje svatko od nas od ovog Božića treba s Kristom, rođenim u svom srcu, ostvariti kroz buduće vrijeme. Smatram, da u tom pogledu ne bi bilo loše, u vremenu došašća, svakoga dana na po jednu kuglicu napisati ono lijepo što smo taj dan učinili. Također ne bi škodilo napisati i one koji svojim životom ukrašavaju naš život, jer samo tako ta obična jelka, bilo koje sorte, može postati pravo božićno drvce, ukrašeno ne tek staklenim ili nekim drugim kuglicama, već ukrašeno nama samima i svima onima koji čine naš život. To bi bio pravi pothvat kroz vrijeme došašća, kroz vrijeme iščekivanja, kroz vrijeme blaženog stanja našeg srca u kojem se za Božić ima roditi Isus.
Pokušajmo ove godine na taj način iščekivati Božić. Pokušajmo se nadmetati u ljubavi jer jedino ljubav među nama može prikovati Boga za naše srce, jer Bog ne može a da ljubavlju ne odgovori na ljubav. A veće ljubavi nema od one da Bog svoga Sina predade za nas postavši čovjekom, djetetom, povijenim koje leži u jaslama.
Dao Bog da naša srca postanu te betlehemske jasle u nama, da naše ponašanje bude poput vola i magarca u betlehemskoj štali u kojoj vol simbolizira mir, strpljivost i dobrohotnost, a magarac označuje radost koja se zadovoljava u malim stvarima. Koji ne traži posebno umotane darove, već jednostavno nečiju pažnju i raduje se prisutnosti osobe koju voli. Pa eto, dao Bog, da i ja ovog Božića, poput sv. Franje, postanem brat magarac i brat vol, te tako doživim malenost po kojoj ću u tek rođenom Djetetu vidjeti pravoga Boga. Stoga mi je već sada prionuti na posao i skupljati kuglice dobrih djela kojima ću ove godine okititi jelku svoga bića, jer samo tako mogu otkriti pravu radost Božića.
Fra Mate Bašić