TEOLOGIJA SEKSUALNOSTI – treći dio

shutterstock_148013390-660x350

U razmatranju o ovoj temi može nam biti od koristi interdisciplinarni pristup koristeći spoznaje s područja biomedicinskih znanosti, osobito biologije i psihologije, što ćemo kasnije obraditi. Sada se vratimo na “početak”. Pri govoru o početku, razumljivo je da postoji i kraj. Ukoliko postoji kraj, onda između početka i kraja mora postojati neki razvoj, neki put kojim se od početka dolazi svršetku. Na jednak je način koncipirana i naša ljudska seksualnost. Ona ima svoj početak i svoj svršetak, ali također posjeduje put kojim se dolazi od početka do svršetka te tako u sebi podrazumijeva i razvoj. Ona ne smije ostati na početku u kojem je otkrivena niti doći do svršetka preskačući put razvoja. Svaka od ovih krajnosti može biti opasna za čovjeka ako seksualnost nije razvijana već samo preskakana kroz nerazumijevanje i zadržavanje samo na elementu požude, koja na kraju, u sebi nosi toliku energiju da iscrpljuje čitavo ljudsko biće više od bilo kojeg napornog treninga. Takva nerazvijena i neshvaćena seksualnost više razdvaja nego li što zbližava dvije osobe suprotnoga spola. Pri govoru o seksualnosti potrebno je započeti s govorom o spolnoj ljubavi koja je čovjeku po svom intenzitetu posebno darovana od Boga. Rekao bih da je najveći intenzitet spolne ljubavi kao jedan dio slike Božje na koju je čovjek stvoren. Ta intenzivna spolna ljubav predstavlja nešto specifično samo za čovjeka i tako intenzivirana se nalazi samo kod čovjeka. Obično se misli da je smisao spolne ljubavi u osiguravanju razmnožavanja vrste kojemu ona služi kao sredstvo, ali smatram da je takvo stajalište pogrešno. Ako samo zavirimo u carstvo biljaka i životinja koji su stvoreni prije čovjeka, tada možemo zamijetiti da razmnožavanje kod nekih organizama postoji i bez podjele na spolove i bez spolnog odnosa. Velik se broj organizama razmnožava bespolnim putem: partenogenezom, diobom, pupanjem, sporama, kalemljenjem. Istina je da se viši organizmi razmnožavaju spolnim putem i da se mnogi razmnožavaju spolnim sjedinjenjem, ipak moramo zaključiti da taj spolni čimbenik nije povezan s razmnožavanjem u cijelosti, jer se ono može odvijati i mimo njega. Stoga, smisao spolne diferencijacije i spolne ljubavi nikako ne treba tražiti u ideji preživljavanja vrste i njezinu razmnožavanju, nego samo u ideji višega organizma, u najvećem intenzitetu u ideji čovjeka. U području živih organizama, koji se razmnožavaju isključivo spolnim putem, što se više penjemo po ljestvici razvijenosti organizama, sve više slabi reproduktivna moć, a snaga spolne privlačnosti, nasuprot tomu, postaje snažnija. Tako kod riba, razmnožavanje se odvija u golemim razmjerima: jajašca koje svake godine proizvodi svaka ženka broje se u milijunima; ta jajašca mužjak oplođuje izvan tijela ženke pa način na koji se to odvija ne dopušta pretpostavku da se radi o snažnom spolnom privlačenju ili pak spolnoj ljubavi. Kod njih ne možemo reći da postoji ljubavna strast. Kod vodozemaca i gmazova razmnožavanje je manje važno nego kod riba, iako se u Bibliji, ne bez temelja, svrstava u bića koja vrve. Međutim, uz manju reproduktivnu moć u tih su životinja spolni odnosi prisniji. Kod ptica je snaga razmnožavanja još slabija, ne samo u usporedbi s ribama, jer spolno privlačenje, predigra i uzajamna privrženost jednog para do smrti, dosežu razmjere koji su neviđeni u dva niža spomenuta razreda. Kod sisavaca koji rađaju živu mladunčad ta je reproduktivna moć još slabija nego li kod ptica, a spolna je privlačnost, iako kod većine manje postojana, mnogo intenzivnija. Na kraju kod čovjeka, reproduktivna je moć na najnižoj razini, a spolna ljubav doseže najvišu vrijednost i najveću snagu, sjedinjujući u najvećoj mjeri postojanost veze kao kod ptica i intenzitet strasti kao kod sisavaca. Tako se spolna ljubav i reproduktivna moć vrste nalaze u obrnutu odnosu: što je jedno jače, drugo je slabije. Takva postavka može biti i odgovor na pitanje o uzroku sve većeg promiskuiteta kod čovjeka. Očito je uzrok u smanjenju reproduktivne moći ili bolje, reproduktivne želje koja se možda namjerno pokušava umanjiti sve većom javnom ekspanzijom spolne privlačnosti i intenzitetom strasti u cjelokupnom društvu.

(Nastavit će se…)

fra Mate Bašić