Sv. Bonaventura u svome spisu »De reductione artium ad theologiam« govori da je teologija »savršena znanost«. Vjerojatno bi današnja znanost odbacila ovakvu tvrdnju, ali to bi istovremeno značilo da ne razumije ono što je sv. Bonaventura htio time reći. Bonaventura Banjoređanski time ne misli da se sve svodi na teologiju snagom isključivanja ili odbacivanja onoga što su sve grane znanosti rekle, kako na žalost danas možemo vidjeti u slučajevima prepucavanja različitih smjerova znanosti, gdje jedni opovrguju druge, ili pak ne prihvaćaju druge, ili još gore ono drugo ne priznaju znanošću.

Bonaventura, dapače, smatra da je potrebno koristiti druga znanja, druga otkrića i zbog toga on govori da je teologija »savršena znanost« jer se želi snagom uključivanja poslužiti rezultatima svih znanosti. No, problem današnje znanosti je u tome što je čovjek zaboravio da je znanje dar. Današnji znanstvenik zarobio se znanošću a zaboravio je na mudrost. Ostao je na mnogoznanju a zaboravio je filozofiju, ne razlikuje ono »scientia« od onog »sapientia« jer mu nažalost u nekim slučajevima nije stalo do toga da otkrije nešto za nekoga, da patentira nešto za nekoga ili pak domisli nešto za nekoga, već da čini sve poradi sebe, svojih ambicija, napredovanja i na kraju vlastite prolazne slave. Današnji je čovjek smetnuo s uma, da sve što ima nije njegovo, nego je dar, jer i sam život koji mu je dan, od samoga začeća predstavlja čisti i nezasluženi dar. Ali mi smo očito zaboravili onu Pavlovu: »Što imaš a da nisi primio?« Budući da smo zaboravili na to Pavlovo pitanje, tada se ne čudim što otkrića prozivamo svojima i često smatramo bespotrebnim na svemu zahvaliti Bogu, jer ne znamo za ono Jakovljevo: »Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je te silazi od Oca svjetlosti.«

Čovječe, sjeti se da sam nisi ni rođen, sam ni hranjen, ni odgajan. Sjeti se da možeš misliti, govoriti i komunicirati jer netko je to omogućio, netko te po nekome i zbog nekoga razumije. Ako taj dar silazi od Oca svjetlosti, tada je taj Otac onaj koji nas prosvjetljuje i na taj način svakoga daruje i osobno nadahnjuje. Već samo naše egzistiranje je dar nama, ali i svemu kozmosu u kojem sada živimo. Darovani smo jedni drugima, štoviše, čitav svemir je nama darovan i mi njemu, jer je cjelokupno stvorenje, sve stvoreno, kao neka knjiga u kojoj se vidi i predočuje i može promatrati onaj koji je Darovatelj, Pokretač, Počelo, Mudrost, Stvoritelj i Otkupitelj, Krist Kralj.

fra Mate Bašić