Sveti Serafin (1540.-1604.) – rodio se u Montegranaru u pokrajini Ascoli Piceno. Dobio je na krštenju ime Felice (Srećko). Bio je nepismen mladić koji služi kao pastir i kasnije zidar. Slušao je jednu djevojku kako čita naglas iz raznih duhovnih knjiga. U sebi je slušajući čitanja osjetio duhovni poziv, te je stupio u Red manje braće kapucina kao osamnaestogodišnji mladić i dobije ime fra Serafin. Vršio je ponajviše službu vratara ili je skupljao milostinju za samostan. Bio je malih sposobnosti i vrlo nespretan, te su s njime bili dosta nezadovoljni, često su ga premještali. Godine 1590. dolazi u Ascoli i ostaje sve do smrti. Od puka i građana je bio dobro prihvaćen i voljen jer je svima činio dobro; ljude je poticao na mir i ljubav. Smrću fra Serafina 1604. godine grad je eksplodirao, u procesiji su ljudi dolazili uz njegov odar. Brzo su se na grobu počela događati čudesa pa je započeo postupak za njegovo proglašenje blaženim, odnosno svetim. Godine 1787. proglašen je svetim. Crkva u kojoj se nalaze relikvije, urešena je slikama iz života svetog Serafina.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, / te me i noću srce opominje. / Gospodin mi je svagda pred očima; / jer mi je zdesna, neću posrnuti.
Stog mi se raduje srce i kliče duša, / i tijelo mi spokojno počiva. / Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju / ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu u život, / puninu radosti pred licem svojim, / sebi zdesna blaženstvo vječno.
Ps 16, 7-11