Sveti Rok – rođen je oko 1295. godine u Montepellieru. Ostao je rano bez roditelja, svoje imanje je podijelio siromasima, a sam se zaputio na hodočašće u Rim. U to je vrijeme kuga harala Italijom te se Rok zaustavljao u pojedinim mjestima poslužujući okužene. Vraćajući se iz Rima i sam je obolio u Piacenzi, povukao se u šumu da ne zarazi druge. Pobožna legenda kaže da mu je svaki dan jedan pas donosio komad kruha. Prizdravivši vrati se u svoj kraj, koji je bio u ratu pa su ga optužili kao uhodu te smjestili u zatvor u kojem je umro 1327. godine. Njegovo se štovanje počelo širiti kada je grad Konstanz, u kojem se održavao crkveni sabor 1417. godine oslobodio kuge u 15. stoljeću. Mlečani su relikvije svetog Roka prenijeli u svoj grad u kojem su franjevci podigli crkvu “San Rocco”, kao bratu franjevačkom trećorecu. Sveti Rok se u Hrvatskoj časti od davnine kao jedan od zaštitnika Domovine.
Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu i pridrži ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: “Hrabro, oče moj!” Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. Ugledavši sina zagrli ga, zaplaka i probesjedi: “Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime u vijeke, i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!” Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvjesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
Tob 11, 10-15