Sveti Nikola Tavelić (1340/50.-1391.) – prvi je proglašeni hrvatski svetac. Rođen je između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. Zarana je stupio u Red Manje braće, upućen je na studij filozofije i teologije u Split i Zadar, a potom u Italiju, gdje je zaređen za svećenika. Godine 1379. odlazi sa skupinom franjevaca u Bosnu gdje će provesti 12 godina propovijedajući patarenima – bogumilima. Zbog nereda u Bosni i nemogućnosti djelovanja odlazi u Svetu zemlju s braćom Deodatom i Petrom (Francuzi), ušli su u samostan na Sionu. Pridružio im se Talijan Stjepan te pođoše propovijedati muslimanima. Uhvatiše ih te ih nakon nekoliko dana mučenja pogubiše 1391. godine. Štovanje im je zaživjelo u franjevačkom redu, a potom su Nikolu Tavelića štovali Hrvati, te ih je 1970. godine svu četvoricu kanonizirao papa Pavao VI.

Slavni su mučenici istodobno i mirno propovijedali nevjernicima da je Kristova vjera potrebna za spasenje. Nisu se strašili krvničkog biča ni ognjenog plamena. Raspaljeni Kristovom ljubavlju i žarom za spasenjem duša, cijenili su više vječni život svoga bližnjega nego svoj vremeniti život.

Božanski časoslov