Sveti Nazarije i Celzo – su nam poznati iz životopisa svetog Ambrozija, milanskoga biskupa, koji je napisao Paulinu. Opisuje kako je 395. godine sveti Ambrozije pronašao tijelo najprije mučenika Nazarija a potom i Celza. Nazarijevo tijelo je pohranjeno u baziliku svetih apostola koju je posvetio sveti Ambrozije, a Celzovo na nekom groblju gdje će biskup Landulf u 10. stoljeću podići samostan. Relikvije svetih Nazarija i Celza bile su vrlo tražene pa se nalaze po različitim gradovima i zemljama. Ikonografija svetog Nazarija uvijek prikazuje s bradom kao starijega, a svetog Celza kao mladića, obučene u rimske vojne odore s mačevima kao simbolima mučeništva.
“Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac”.
Iv 12, 24-26