Sveti Ljudevit (1214.-1270.) – francuski kralj i franjevački trećoredac. Rodio se u Poissyju 1214. godine kao najstariji sin Luja VIII. pa je bio prijestolonasljednik. Nakon očeve smrti s 12 godina postaje kraljem, ali je vladala kao regentkinja njegova majka Blanka koja ga je odgojila u istinskom kršćanskom životu. Oženio se groficom Margaretom s kojom je imao puno djece. Bio je izvrstan odgojitelj svoje djece što pokazuje sačuvano pismo njegovu prvijencu. Kao kralj je vladao razborito ali odlučno. Promicao je križarske vojne i u njima sudjelovao. Umro je upravo u vojni koja se vodila na sjeveru Afrike. Obolio je od kuge te je umro 1270. godine. Odlikovao se dubokim duhovnim životom: sudjelovao je često u misi, molio časoslov, svakog se petka ispovijedao. Bio je istinski duhovni velikan.
A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju, da spozna kako je bogobojaznost od svega jača. Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je čuvala od grijeha. S njime je u tamnicu sišla, te ga ni u okovima nije napustila, dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlačiše, i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vječnu.
Mudr 10, 9-14