Sveti Ivan Marija Vianney (1786.-1859.) – poznat kao Arški župnik. Rodio se 1786. godine u seljačkoj obitelji. Bio je pobožan dječak i želio je postati svećenik. No, ispriječila se velika zapreka: škola mu nije išla i nije mogao položiti ispite. Molitvom, marljivošću i pomaganjem drugih uspio je položiti ispite te je 1815. godine zaređen za svećenika. Biskup ga imenuje kapelanom kod župnika Balleya koji ga je još više uputio u duhovni život i pastoralni rad. Godine 1818. postaje župnikom male i duhovno zapuštene župe Ars. Velečasni Vianney se odmah dao na osobnu pokoru za župu, dugu molitvu, katehizaciju i propovijedanje. I župa se trgnula, što više postala je duhovna oaza. Velečasnom Ivanu dolaze na ispovijed i iz drugih mjesta. Bog mu je dao dar čitanja srca te je mnogima pomogao obratiti se i duhovno živjeti. Iscrpljen od rada umro je 1859. godine u Arsu koji je postao veliko hodočasničko mjesto.
Divne li čovjekove zadaće: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake. U tom nutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva. Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovarati. Naša mu je molitva najugodniji kad. Djeco moja, srce vam je maleno, ali ga molitva širi i osposobljava da ljubi Boga.
Iz Kateheze svetog Ivana Vianneya