Sveti Ignacije iz Laconia (1701.-1781.) – rođen je u Laconiju na Sardiniji 1701. godine i na krštenju dobio ime Franjo. Kako u tom mjestu nije bilo škole, nije učio ni pisati ni čitati. Zato ga je pobožna majka uvodila u znanost svetaca. Kao dječak je bio vrlo pobožan pa je rado zalazio u crkvu i molio. U mladenačkoj dobi je prošao kušnje bolesti i nesreće te se zavjetovao Majci Božjoj da će postati kapucin. I jedva su ga primili. I među braćom kapucinima nije bio baš cijenjen, ali su ga pripustili na zavjete. Povjerila mu je samostanska zajednica da vrši službu prošnje za potrebe braće, najprije u rodnome mjestu, a potom 40 godina u Cagliariju. Proseći fra Ignacije je i misionario: poučavao je ljude u vjeri i molio s njima. Papa Pio XII. ga je proglasio blaženim (1940. godine) i svetim (1951. godine).
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, / jer sam bijedan i ubog. / Čuvaj dušu moju, jer sam posvećen tebi; / spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; / o Gospode, smiluj mi se, / jer povazdan vapijem k tebi. / Razveseli dušu sluge svoga, / jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, / pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. / Slušaj, Gospodine, molitvu moju, / i pazi na glas vapaja mog.
U dan tjeskobe vapijem k tebi, / jer ćeš me uslišati. / Uči me, Gospodine, svojemu putu / da hodim vjeran tebi, / usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
Ps 86, 1-7. 11