Sveti Franjo Antun Fasani (1681.-1742.) – se rodio kao jedinac siromašnih roditelja u talijanskom gradu Luceri, gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Vrlo je intelektualno nadaren pa studira i polaže doktorat iz teologije. Od 1707. godine živi i djeluje u svom rodnom gradu: vrstan je predavač i uzoran odgojitelj. U Luceri je bio pojam te su ga jednostavno zvali “padre maestro”. U svojoj redovničkoj zajednici vrši i službe gvardijana i provincijala. Bio je odličan propovjednik te neumorni ispovjednik. Posljednje je godine vršio službu dušobrižnika zatvorenika koje je obilazio svakog dana, a bio je anđeo utjehe za osuđenike pa su ga zvali “fratrom vješala”. Umro je 1742. godine u Luceri, a grob mu se nalazi u crkvi svetog Franje.
“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodite me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'”
Mt 25, 31-40