Sveti Emerik (mađ. Imre) – mađarski kraljević, sin kralja Stjepana I., svetoga i kraljice Gizele, blažene. Rođen je na prijelazu 10. u 11. stoljeće. Bio je velika nada svome ocu, pa ga je spremao da ga naslijedi. Sačuvano je pismo svetog Stjepana sinu Emeriku, u kojemu mu on daje upute o upravljanju državom na kršćanski način. Emerik se oženio bizantskom princezom. Godine 1031. dogodila se tragedija, kraljević je nesretnim slučajem stradao u lovu. Ime Emerik se u hrvatskoj katoličkoj tradiciji prevodilo s Mirko. Tako je župna crkva u Šestinama posvećena svetom Mirku.

Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda. Jer veliko je milosrđe Božje, i poniznima otkriva tajnu svoju. Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. Ne idi za onim što ti je previsoko, i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano, i ne bavi se pojavama otajstvenim. Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

Sir 3, 17-24