Sveta Silvija – je svetica koju na današnji dan spominje “Martyrologium romanum” uz druge svece kao svetog Martina Porresa i svetog Huberta (zaštitnika lovaca). Kako danas mnoge žene nose ovo ime, svratit ćemo pozornost na ovu sveticu. Sveta Silvija bijaše majka svetog Grgura Velikog. Živjela je na brdu Celiju u Rimu sve do muževljeve smrti. Mladi Grgur je obiteljsku kuću pretvorio u benediktinski samostan 573. godine. Majka mu se Silvija povuče u samoću u jednu skromnu kuću na Aventinu. Šalje Grguru svježu hranu da bi je mogao dijeliti siromasima. O svojoj majci govori i sveti Grgur Veliki u svojim spisima. Umrla je 594. godine. Grgur je dao izraditi sliku svojih roditelja za crkvu svetog Andrije na Celiju.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!

Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio. Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

Ti kaznama popravljaš čovjeka, i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek. Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši!

Ps 39, 8-13a