Sveta Rita iz Cascie (1381.-1447.) – rođena je u malome mjestu nedaleko Perugie od starijih roditelja. Udali su je za gruboga čovjeka s kojim je imala dva sina. Muž se obratio, ali ga ubije neki čovjek; uskoro umiru i sinovi. Odlučila se i stupila u samostan augustinki u Cascii. Vjerno je živjela svoj redovnički poziv, ali je i mnogo trpjela. Činila je tešku pokoru i postila je vrlo strogo. Posljednje je godine života provela prikovana uz krevet. Umrla je 22. svibnja 1447. godine. Bog je po njoj činio čudesa te ju je Božji narod napose štovao. Sestre augustinke su u čast svoje sestre podigle svetište u koje i danas dolaze mnogi pobožnici, napose patnici.
Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječi pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
2Kor, 5, 14-21