Sveti Lazar (skraćeno od Eleazar, a znači “Bog je spasio”) – Isusov je prijatelj iz Betanije, brat Marte i Marije. U Evanđelju sv. Ivana (Iv 11) se pripovijeda kako ga je Gospodin Isus uskrisio nakon boravka četiri dana u grobu. Taj je događaj podijelio Židove. Jedni su u Isusa povjerovali a drugi su se pridružili farizejima i namjeravali ga pogubiti, a i Lazara s njime. O daljnjem životu Lazarovu govore legende kako je sa sestrama Martom i Marijom dospio u Južnu Galiju te da je postao prvim biskupom Massilie, (danas Marseilles). U Betaniji se od 4. stoljeća pokazuje grob i crkva na tom mjestu, gdje je Lazara Isus uskrisio.

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.” Čuvši to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.” Rekoše mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”                Iv 11, 1-4. 11-15