Sveti Antun Pustinjak (oko 250.-356.) – jedan je od najštovanijih svetaca ranoga kršćanstva. Rođen je u srednjemu Egiptu u imućnoj obitelji. Nakon smrti roditelja odlučio se kao osamnaestogodišnjak za radikalan život u siromaštvu, te se zaputio u pustinjsku samoću. Živio je samo za Boga podnoseći mnoga demonska iskušenja. Sveti Atanazije, biskup u Aleksandriji, napisao je Svečev životopis. Njegova duhovna iskustva usvajali su mnogi pustinjaci te su se njegovi savjeti i poticaji prenosili, a dospjeli su i do našega vremena. Njegove se relikvije čuvaju u francuskome gradiću u Saint-Julienu kraj Arlesa. Zaštitnik je stočara te pomoćnik u različitim napastima i bolestima.

Sveti Antun svojim monasima prozbori: “Napose je potrebno da svi svoju revnost usmjerite na to da ne napuštate ništa od onoga što ste jednom započeli, a u naporima da ne gubite srčanosti… Potičimo, naprotiv, dobru volju kao da svakoga dana započinjemo iznova.”  

Sveti Atanazije, Život sv. Antuna Pustinjaka