“Krist, nada naša” je bilo geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao ove godine u divnom i velikom Gradu – Vukovaru. Dragi Bog nam je podario sunčan i ugodan dan te je to pridonijelo još većoj radosti nas sudionika.
U subotu, dan prije susreta, naša župa je provela vrijeme u Osijeku. Kad smo sretno stigli u grad najprije smo otišli u razgled te smo šetali uz obalu rijeke Drave. Posjetili smo Osječku katedralu sv. Petra i Pavla Apostola, Osječku Tvrđu, gradski trg i ostale znamenitosti ovog divnog grada. Nakon razgleda smo išli u župu domaćina. U Crkvi Svete Obitelji smo prisustvovali misi te euharistijskom klanjanju pred Presvetim, a nakon toga je uslijedilo druženje uz hranu, pjesmu i ples. Bilo nam je prekrasno te se ovim putem zahvaljujemo župljanima na gostoprimstvu, odličnoj organizaciji i na predivno osmišljenom susretu. Upoznali smo mnogo novih ljudi te se veselimo budućim susretima i druženjima.
Kada je napokon stigla toliko iščekivana nedjelja ranim jutrom smo se uputili u Vukovar. Najprije smo se okupili na Memorijalnom groblju te se pomolili i krenuli u procesiju prema središtu grada i dvorcu Eltz gdje se održavalo misno slavlje. Misa je bila veličanstvena, oduševilo me koliko mladih je bilo na jednom mjestu ujedinjeno u Kristu.
Sudjelujući na susretu prisjetila sam se svega što sam čula o žrtvi ovoga grada, koju srećom nisam proživljavala u tim teškim ratnim godinama. Razmišljala sam o tome koliku su patnju proživjeli Vukovarci te njihov Grad za vrijeme stradanja. Stegne mi se u grlu te mi suze navru na oči od same pomisli na sve što su naša braća i sestre proživjeli u to vrijeme. Obzirom da sam pokušala zamisliti žrtvu i patnju Vukovara još više sam radosna zbog toga što smo mi sudionici unijeli svoju mladenačku radost i polet te svojim osmjesima i pjesmom obojali vukovarske ulice. Dvadesetak godina nakon teškog razaranja grada, on uspravno i ponosno stoji te pokazuje da, iako ranjen i izmučen, ne odustaje. Ne odustaje od života, od radosti, ne odustaje od vjere u bolje sutra te nas uči da se nikada ne smijemo prestati nadati. Vukovar je okupio 30 000 mladih koji su došli slaviti Krista te time pokazuje da tamo život nikada neće prestati. Smatram kako nam ovaj Grad svima može biti primjer kako uistinu iza svake kiše dolazi sunce- još veće, još sjajnije. Želi nam reći da iako se ponekad čini nemogućim ostvariti snove od njih nikada ne smijemo odustati. Uvijek sve što se u životu događa moramo prihvatiti kao Božji plan za nas koji je uvijek bolji od naših želja i maštanja.
Kao šećer na kraju susreta je uslijedio koncert na kojem su nastupili brojni izvođači te smo pjesmom i plesom slavili Gospodina nekoliko sati.
Nakon ovog susreta sam presretna i ispunjena te jako ponosna. Ponosna sam na svu hrvatsku katoličku mladež koja se okuplja na ovakvim susretima. Samo Isus može okupiti sve te rijeke ljudi koji Ga žele slaviti i hvaliti te samo u Kristu ostvarujemo puninu postojanja. Hvala Mu na predivnom danu, na daru vjere i života te hvala na svim vjernicima koje neprestano poziva k sebi. On je uistinu naša nada i oslonac; tko ima Boga ima sve.
Iva Škarica, Frama Siget
