Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Raspravljala su o svojim nadama i snovima, te prvo stablo reče: “Jednoga dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen isprepletenom rezbarijom i svatko će vidjeti moju ljepotu.” Tada drugo stablo reče: “Jednoga dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do granica svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim na meni zbog moga snažnoga trupa.” Konačno treće stablo reče: “Ja želim dugo rasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će moje grane,  pa će pomisliti na nebesa i Boga videći kako sam im blizak. Ja ću biti najvažnije  stablo svih vremena i ljudi će na me uvijek mislitii”.

Prođe nekoliko godina tijekom kojih su stabla usrdno molila da im se želje ispune. Tada, jednoga jutra, skupina drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: “Ovo je ravno stablo, vjerujem da ću ga moći prodati stolaru. ” I poče sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Nadalo se da će od njega stolar napraviti kovčeg za blago. Drugi se drvosječa zaustavi pored drugog stabla te reče: “Ovo izgleda snažno stablo, moći ću ga dobro prodati  brodograditelju.” I drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu da postane moćni brod. Kada jedan od drvosječa priđe trećemu stablu, ono bijaše uplašeno, jer znaše da se njegovi snovi neće ostvariti ako ga posijeku. Tada drvosječa reče:  “Ne tražim ništa posebno od svoga stabla, pa ću uzeti ovo.” I on posiječe stablo.

Kada prvo stablo dospije stolaru, on od njega  napravi  jasle, da se u njih stavi  hrana za stoku. Postaviše ga u staju i napuniše sijenom. To nije bilo ono za što je stablo molilo. Od drugoga stablo bi napravljen mali ribarski brod. Tako završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.

Godine su prolazile pa sva stabla zaboraviše svoje snove.

Jednog dana čovjek i žena dođu do neke staje. Ona se porodi i stavi dijete u jasle napravljene od prvoga stabla. Čovjek je želio, ali nije mogao, napraviti kolijevku za dijete, pa se morao zadovoljiti s jaslama.  Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je čuvalo najveće blago svih vremena.  Dosta godina kasnije, nekolicina ljudi ukrca se u ribarski  brod sagrađen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i leže spavati. Dok on spavaše podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno kako bi zaštitilo ljude na brodu.  Oni probudiše čovjeka koji je spavao, a on se ustane, reče “MIR” i oluja stade. Tada stablo uvidje da je na brodu nosilo kralja nad kraljevima .  Konačno, netko dođe te uze i grede istesane iz trećega stabla. Nošeno je stablo kroz ulice dok su se ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do povišena mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i podignut u vis da umre na vrhu brda. Kada nedjelja svane, stablo uvidje da je dovoljno snažno da uspravno stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga,  jer Isus bijaše razapet na njemu.

Pogledajte ovu priču u video zapisu:

https://www.youtube.com/watch?v=fnWnnYFaGLc