Stidim se

Kako sam mogao to učiniti?
Što će o meni misliti moji prijatelji?
Točno su registrirali.
Osjećam se kao da mi je odjeća skinuta.
Sada stojim tu, gol, raskrinkan.

Ali, zbog čega se zapravo stidim?
Moji prijatelji me sada vide drugačije.
Moja maskiranja im nisu više uvjerljiva.
Ne mogu ih zavarati.
Ljubomorno sam mislio
igrati svoju ulogu i očuvati “svoj obraz”.

Očito to uopće nije bio “moj obraz”.
Pažljivo montirane kulise,
sada djeluju srušeno i neuvjerljivo.
Kroz pukotine trošne zavjese izbija nešto,
što bih najviše volio sakriti.
Padam sa režijske stolice i otkrivam,
da je ono što sam inscenirao kao tragediju, bila komedija.

Razmišljam o tome, što izaziva moje osjećaje stida.
S otpalim ljuskama nestaje moje sigurnosti.
Osjećam se poput lažljivca uhvaćenog na djelu.
kako će drugi reagirati na novu situaciju?
Hoću li dočekati pakosno izrugivanje?

Stidim se.
Ali, pitam se, nije li dobro, stidjeti se?