Neki kralj imao je dvorsku ludu. Cijele bi dane lakrdijaš izmišljao nove šale i zabavljao sve na dvoru.

Jednog dana kralj mu povjeri svoje žezlo govoreći: “Uzmi ga i drži sve dok ne nađeš nekoga tko bi bio veća luda od tebe, njemu ga možeš pokloniti.”
Koju godinu kasnije kralj teško oboli. Vidjevši da mu se život bliži kraju, pozove dvorsku ludu i reče mu:

“Odlazim na dalek put.”

“A kad se vraćaš? Za mjesec dana?”

“Ne vraćam se više nikada.”

“A koje si pripreme obavio za tako dalek put?”

“Nikakve!” odvrati tužno kralj.

“Odlaziš zauvijek, a uopće s nisi spremio? Evo ti žezlo: našao sam luđeg od sebe!”

Ima mnogo ljudi koji se ne spremaju na “veliki odlazak”. Zbog toga su tada ispunjeni posebno mučnom tjeskobom. “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” (Mt 25,13)
Pripremaš li se ti?