POTKRAJ TRAVNJA GLUMICA EDITA MAJIĆ ODLAZI U SAMOSTAN KARMELIĆANKI U ŠPANJOLSKOJ
“Vjera i ljubav vodit će te stazom tebi nepoznatom”
“Vjera i ljubav vodit će te stazom tebi nepoznatom, do mjesta gdje je Bog skriven”. Snažno
je odjeknula vijest da 34-godišnja glumica Edita Majić napušta kazalište i odlazi u samostan Svetog Josipa u Avilu, u Španjolskoj. Pridružit će e se tamo 13-orim sestrama koje žive najvećim mogućim asketskim životom boraveći iza zidina samostana u kontemplaciji i molitvi. Bosonoge karmelićanke tek zimi oblače samo čarape, samostan se ne grije, sedam mjeseci traje post, meso se ne jede, borave u ćelijama… Šutnja se prekida tek navečer na sat dva u razgovoru o Bogu, sestre mogu primati pisma koja odobri poglavarica samostana, posjete primaju samo u sobi kojom su odijeljene rešetkom kroz koju se ne može provući ruka…
Na Dan kazališta, 27. ožujka, buduća Sestra Edita odigrala je svoju posljednju ulogu. U “Latinoviczu” je u Dramskom kazalištu Gavella odigrala ulogu žene koja prodaje svoje tijelo… Editu nisu mimoilazile takve uloge, a mnoge je i odbila. Na sebe je svratila pozornost naslovnom ulogom Salome na Splitskom ljetu, bila je Antigonom u Magellijevoj režiji, ljetos je glumila Smrt u Alkestidi u režiji Zlatka Svibena također na Splitskom ljetu. Edita Majić u kazalištu će ostati zapamćena po glavnoj ulozi u “Gorkom, gorkom mjesecu” Teatra ITD Pascala Brucknera u režiji Petra Selema. Zamalo se slomila tijekom rada na ulozi, a to je zacijelo bio i dio stvaralačkog postupka, jer oblikovala je ženu posve rastrojenu… Tako je to u hrvatskom glumištu. Bila je to godina 1994. Za tu je ulogu nagrađena nagradom Hrvatskog društva dramskih umjetnika “za izuzetno ostvarenje mladom umjetniku do 26 godina“. Nagrađena je i za rad na filmu. “Putovanje tamnom polutkom” scenarista Pavla Pavličića i Davora Žmegača omogućio joj je ulogu Tine za koju je nagrađena Zlatnom arenom u Puli… Edita Majić odlično pjeva, pokazala je to u brojnim predstavama… Zacijelo je i likovno vrlo darovita, jer je prije Akademije dramske umjetnosti studirala slikarstvo. Njena posljednja premijerna uloga, znakovito, zračni je duh Ariel u Shakespeareovoj “Oluji” u HNK Split. Redateljica Nenni Delmestre objesila ju je da na konopcima, poput lutke visi leteć zrakom. “Mislila sam tada na anđele”, veli.
U kratko vrijeme napravila je mnogo u kazalištu. Bila je u angažmanu u Gavelli, otvorena su joj bila vrata i hrvatskih narodnih kazališta u Splitu, pa i Rijeci… Ipak, kaže da ju je Bog pozvao, a ona mu ne može reći ne. Iako je krštena kao beba, nije odmalena bila privržena Crkvi. Njeno se obraćenje dogodilo sredinom devedesetih, a svi koji je poznaju znaju kako je nenametljivo, ali čvrsto svjedočila vjeru Kristovu. Učinila je to i javno na Tribini u Studentskom centru 1999. godine braneći i sebe u kazalištu i kazalište u sebi, objašnjavajući kako se njezin posao ne kosi s njenom vjerom. Kad glumac glumi zlikovca njegova je zadaća da ga razotkrije… I osobno me upozorila jednom prigodom, kad sam govorio o jednoj knjizi, kako nije važno samo što se piše, već i tko piše…
“Ljubim i poštujem svog oca, on to zna!”
Edita je rođena i odrasla u Splitu. Iako je odrasla bez oca, uz očuha, s majkom i dvoje braće, o njemu lijepo govori.
| Obrazac po kojem se u Karmelu polažu privremeni (npr. jednogodišnji) i svečani (doživotni) redovnički zavjeti
“Ja, sestra…(slijedi puno redovničko ime sestre koja se zavjetuje), da bih uzmogla slijediti Krista i vjerno živjeti u zajednici s njim i Djevicom Marijom, pred svojim prisutnim sestrama, u tvoje ruke sestro…(slijedi puno redovničko ime poglavarice), polažem svemogućem Bogu, na godinu dana (ili doživotno), zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, prema Pravilu i Ustanovama Reda bosonogih sestara blažene Djevice Marije od Gore Karmela. |
“Ocu Anti nikad ništa nisam zamjerala, pa mu nisam imala ni što oprostiti. Moj otac je uvijek bio moj otac: o njegovu odlasku nisam nikad sudila niti to sad želim. Prema njemu sam uvijek osjećala samo ljubav, bez obzira je li bio fizički pokraj mene ili ne. Ljubim ga i poštujem. On to zna. Uostalom, u posljednje vrijeme se često viđam s njim i njegovom obitelji, suprugom Olgicom, bratom Ivanom i sestrom Majom.”, izjavila je u Gloriji (broj od 2. travnja 2004.). Edita je u ovom korizmenom vremenu dala cijeli niz intervjua, ali svi su prvenstveno posvećeni njenom oproštaju sa svijetom kojem je dosad pripadala, ali još više govore i objašnjavaju njezinu odluku da se odazove Kristovu pozivu. Na taj način ona želi i drugima utrti put prema Bogu. Tijekom karijere nije joj nedostajalo niti uspjeha, niti svjetovnog sjaja.
Zašto se odlučila pristupiti baš najstrožem pustinjačkom redu i to u samostanu u Španjolskoj? U nas postoje četiri ženska karmelićanska samostana te jedan u Bosni i Hercegovini.
“Razmišljajući o svome pozivu, promatrala sam mnoge redove u Crkvi, ali me najviše privukla karmelska duhovnost, s kojom sam se upoznala čitajući djela karmelskih svetaca, osobito sv. Tereze Avilske i sv. Ivana od Križa. Samostan u koji odlazim posebno je mjesto jer je njegovim osnutkom počela obnova karmelićanskog reda i u njemu, kao i još nekim samostanima u Španjolskoj, i danas su na snazi izvorna pravila koja je ustanovila utemeljiteljica. Ovaj samostan je kuća-majka iz koje su nastali svi ostali karmeli u svijetu, međutim, nakon Drugog Vatikanskog sabora karmeli, premda još uvijek strogi, ublažili su svoja pravila. Ali, samostan sv. Josipa, uz određeni broj drugih, dobio je dozvolu da se vrati izvornim pravilima, odnosno veoma zahtjevnom načinu života. Takvih karmela u Hrvatskoj nema. A, kako sam osjećala da me Gospodin zove na posvemašnje odricanje, odabrala sam upravo najstroži način. Uvijek sam u životu sve radila do kraja pa ne vidim zašto ne bih i sada.“, izjavila je buduća Kristova zaručnica u Slobodnoj Dalmaciji 1. travnja 2004. godine. Kaže i to kako je u molitvi i razmišljanju našla odgovor:
Sv. Pavao kaže da su službe različite, ali da je duh isti – jednostavno, za svakog je čovjeka njegovo zvanje. Ja sam u molitvi i razmišljanju tražila odgovor na pitanje što Bog želi od mene, tražila sam njegovu volju, i u sebi prepoznala da je moj put put samoće, odricanja, žrtve i odijeljenosti od vanjskog svijeta. Želim biti što bliže Bogu, još ovdje na zemlji, nesebično mu se predati i moliti za spasenje svih duša – a to i jest poziv karmelićanki. – kaže Edita. Zna da njena odluka nije laka – ali poručuje da se uz Boga može sve, a bez njega ništa.
“Odlazim u raj na zemlji”
Buduću Sestru Editu, jer zadržat će svoje ime, čeka šest mjeseci postulature, a potom oblači smeđi redovnički habit i polaže privremene zavjete za tri godine. Potom se polažu vječni zavjeti “odnosno brak duše i Boga” i dobija se crni redovnički veo.
| Blagdan Gospe od KarmelaBlagdan Gospe od Karmela slavi se 16. srpnja, u njemu se stapaju svi elementi tradicije po kojoj je Marija zaštitnica, Najsvetija, Bezgrešna, Djevica, Majka Karmela. Na taj joj dan svi karmelićani žele zahvaliti za zaštitu, za habit, za uzor, za sve darove što su u povijesti primili njezinim zagovorom i zaštitom. |
Novinarka Slobodne Dalmacije postavila je ključno pitanje koje svijet postavlja onima koji se posve predaju Bogu zaredivši se:
“Mnogi zamišljaju mjesto na koje odlazite kao mračno i hladno. Hoćete li ih razuvjeriti prije odlaska?”
“- To je mjesto za koje se kaže da je raj već ovdje na zemlji, božji kutak s vrtom i starom bibliotekom, a ja jako volim čitati. Volim se i smijati – a kako je Bog sama radost, samostan neprestano odzvanja smijehom redovnica. S njima sam se smijala kao nikada u životu, od čiste sreće. Sestre – momentalno ih je u samostanu trinaest, a može ih biti najviše 21 – jako su ljubazne i pune prijateljstva i dobrote. Ali, one su i pustinjakinje i samostan u koji odlazim daleko je od svjetske buke, pogodan za sabranost, razgovor s Bogom, meditaciju i kontemplaciju.”
Novinar Glorije postavio joj je još jedno pitanje koje svi, pa makar i neizrečeno, postavljamo svojoj braći i sestrama koje su se zavjetovale na celibat.
“Vaša najveća žrtva možda je odricanje od majčinstva.
“- Jest. Međutim, sestre karmelićanke su red Blažene Djevice Marije, Gospe Karmelske i zato se nazivaju majkama. Neću biti biološka majka, nego duhovna majka mnogima. To nalazim dostatnom zamjenom. I sam Bog je rekao: tko poradi mene i kraljevstva nebeskog ostavi kuću, roditelje, braću, sestre, djecu, dobit će stostruko više. No, moj motiv nije korist, nego uvijek i jedino ljubav. Spremna sam odustati od svega, samo neka ljubavi bude. Čemu postoji čovjek kojeg nitko ne voli?”
Edita Majić sa scene je progovorila svoje posljednje riječi kao glumica: “Da mi je otputovati, pa makar i na mrtvačkim kolima. Samo da mi je otputovati iz ovog prokletog grada“. No, te riječi izgovorio je lik kojeg je oblikovao Miroslav Krleža. Buduća Kristova zaručnica odlazi pomirena s svijetom i radosna. Kad smo se rukovali nedavno na ulici, bila je bez šminke, blijeda, iscrpljena strogim postom, ali oči su žarile dobrotom i mirom, a ona radošću.
Vođena je rukom svoga duhovnika, knjigama svetaca o kojima je čitala. Njezin se preobražaj odvijao postupno.
“- To se događalo postupno, ali brzo. Svi znamo što je protiv Boga, jer sve piše u deset zapovijedi. Svaki grijeh je smrtan, griješeći ubijamo život u sebi, te ponovno razapinjemo Krista i pljujemo mu u lice. Svaka ovisnost prema novcu, alkoholu i svemu drugom nas zarobljava” – ustvrdila je Edita.
Majka Regina Terezija, utemeljiteljica prvoga hrvatskog Karmela u Brezovici napisala je ovo: “Duhovno oko vrjednije je od tjelesnog. To je glavno oko koje gleda na svetu volju Božju, na Njegovu providnost. Pouzdanje, ljubav i predanje bez straha, bez rezerve! To neka bude naš život!”
Nakon što proslavi Uskrs sa svojom obitelji u Splitu gospođica Edita Majić poletjet će u Španjolsku. Kao časna sesra bit će u našim molitvama, bit ćemo i mi u njenim. Zacijelo će se u svojim molitvama spomenuti i hrvatskoga kazališta kojemu je Božja milost i pomoć itekako potrebna, zacijelo će se spomenuti i svog naroda koji posrće pod teretom križa nadajući se svome Šimunu Cirencu, zacijelo će se moliti i za svoju domovinu rastrganu iznutra i izvana mukama, sumnjama, optužbama, krivnjom, neslogom… Po predaji prvi je samostan Karmela nastao na gori na kojoj je Sveti Ilija uz Jahvinu pomoć sažgao Baalove svećenike. U ovo korizmeno vrijeme molitva i post je ono što će nam svima pomoći da ovladamo svojim tijelom kako bi Duša čula Božju riječ i dočekala Njegovo ponovno uskrsnuće “punih uljanica“.
Želimir Ciglar
| “Ne žalim troškova!”“Ne žalim svih ovih velikih troškova. Jer ako pruže Bogu naknadu za jedan grijeh, bit će svi troškovi naknađeni. Imam vruću želju, da osnujem još tri Karmela u svojoj nadbiskupiji za ženske, a sve u svrhu o kojoj mi pišete. Do sada sam zadovoljan sa rezultatima, a Bog će dati da će biti još bolje, kad svrši ovaj nesretni rat koji paralizira svaku djelatnost…”, piše zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac fra Anti Antiću 15. rujna 1943. |
| Lijek protiv razvratnosti
U osvit Drugog svjetskog rata naš blaženik Stepinac, znakovito, piše ovo: “Kad je po tajnoj odluci Providnosti Božje stavljeno na Nas breme upravljanja zagrebačkom nadbiskupijom, to nam je u prvom redu bilo na srcu da se sve obnovi u Kristu… Dok, dakle, s jedne strane dijeceza Našoj brizi povjerena trpi od strašne nestašice svećenstva, a s druge strane razvratnost se iz dana u dan sve više širi, smatrali smo kao posebni dar Milosrđa Božjeg mogućnost, da glasoviti onaj red Duvna Bosonogih Karmelićanki ili Blažene Djevice Marije Karmelske, presadimo i u Hrvatsku. To nam se, prije nego smo se smjeli i nadati, uz pomoć Dobrote Božje, posrećilo… |