Sveti Grgur VII. (1020./25.-1085.), papa. Rodom je Toskanac, kao benediktinac je bio član opatije u Clunyu, poznat kao kardinal Hildenbrand. 1073. godine izabran je za papu te je uzeo ime Grgur VII. Bio je poduzetni obnovitelj života Crkve, ali i vrsni i sposobni političar; često se sukobljavao s kraljevima, osobito s carem Henrikom IV. Umro je kao zatočenik u Salermu 1085. godine. Poslao je Knezu Dmitru Zvonimiru znakove kraljevske časti te je okrunjen za kralja.

Majka me je Crkva po božanskoj odluci postavila na apostolsko prijestolje, iako sam veoma nedostojan, i – Bog mi je svjedok – protiv svoje volje. Otada sam silno nastojao da Sveta Crkva, Božja zaručnica, gospodarica naša i majka, vraćajući se svom vlastitom uređenju, ostane slobodna i čista, katolička. Ali kako se to ne dopada drevnome neprijatelju, protiv nas je naoružao svoje udove da bi sve na suprotno okrenuo.               

Iz Pisama svetoga Grgura VII., pape