Sveta Katarina Bolonjska (1413.-1463.) – rođena je u plemićkoj obitelji; djetinjstvo je provela na dvoru u Ferrari. Zavoljela je glazbu, pjesništvo i slikarstvo. Nakon očeve smrti njezina se majka ponovno udala, pa je četrnaestogodišnja Katarina 1413. godine ušla u “Red siromašnih sestara”, klarisa. Sve je svoje darove i sposobnosti posvetila redovničkom životu te je bila vratarica, pralja, peračica; dakle obavljala je male samostanske poslove. U isto je vrijeme slikala i svirala te bila učiteljica novakinja. Poslana je da u Bolonji osnuje prvi samostan klarisa u kojem je bila poglavarica i svojoj rođenoj majci. Svojim je novakinjama govorila da do raja vode dvoje stube: jedne su dobra djela, a druge poniženja kojih je puno u životu. Napisala je knjižicu “Potrebno oružje za duhovne bojeve”.

Tko god je tako nadaren čistim i plemenitim značajem te želi nositi križ zbog Spasitelja našega Isusa Krista, koji je umro na bojnom polju da nas oživi, prije svega je nužno da za ovaj boj uzme potrebno oružje, a najviše ovo što slijedi po redu. Prvo marljivost, drugo ne pouzdavati se u sebe, treće pouzdavati se u Boga, četvrto sjećati se Muke, peto sjećati se vlastite smrti, šesto sjećati se slave Božje, sedmo ugledati se na Sveto pismo kao što je Isus Krist dao primjer u pustinji.              Iz djela “Sedam duhovnih oružja” svete Katarine Bolonjske