Sveti Stjepan Prvomučenik – Crkva od davnina na drugi dan Božića slavi blagdan svetog Stjepana. Djela apostolska nam predstavljaju mladog kršćanina helenske kulture Stjepana kao “muža puna vjere i Duha Svetoga”. (Dj 6,5). Prva Crkva će ga odabrati za đakona, tj. za poslužitelja kršćanske zajednice, a napose onih najpotrebnijih. Ujedno Djela apostolska govore i o Stjepanovu djelovanju, te da je “činio velika čudesa i znamenja u narodu”. To je razgnjevilo Židove te su ga napali i kamenovali (Dj 7). Stjepan u svojem umiranju, poput Gospodina Isusa, moli za svoje progonitelje i ubojice, te svima prašta. Tako đakon Stjepan postade pravim svjedokom vjere u utjelovljenoga Sina Božjega, našega Gospodina Isusa Krista.
Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu. Dj 7, 55-60