Sveti Guido iz Pompose – rođen je blizu Ravene u drugoj polovici 10. stoljeća. Kao mladić je hodočastio u Rim i Svetu zemlju. Po povratku s hodočašća u Ravenu odlučio se za pustinjački život u Pomposi te se brzo uputio u monaške kreposti. Godine 998. izabran je za opata pa je njegovom zauzetošću monaška zajednica uznapredovala u kontemplaciji. Zauzetošću svetog Petra Damianija krenula je obnova Crkve, napose liturgije. Snažnu joj je podršku dao sveti Guido i njegov samostan. Umro je 1046. godine.
Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjem! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže; koji ne čine bezakonje, već hode putovima njegovim.
Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju. O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! Neću se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.
Slavit ću te u čestitosti srca kad naučim sudove pravde tvoje. Tvoja ću pravila čuvati: ne zapusti me nikada!
Ps 119, 1-8