Preobraženje Gospodinovo – spomen je na događaj na gori, opisuju ga evanđelja, kada se Isus pred trojicom svojih učenika “preobrazio” (Mt 17, 1-9). Isusovo se preobraženje zbilo neposredno pred njegovu muku. Ono označuje njegov hod u slavu koja se ostvaruje vazmom. Preobraženi se Isus očitovao kao Božji Sin, za kojeg je Otac posvjedočio. Ovaj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima naziva imenom “Božje lice”. Crkva je na Istoku rano počela slaviti Preobraženje Gospodinovo prikazujući ga kao Pantokratora – Svedržitelja, koji vlada nad svijetom. Papa Kalist III. ga je u Zapadnu Crkvu uveo 1457. godine kao znak zahvalnosti zbog pobjede kršćanske vojske nad Turcima pod vodstvom svetog Ivana Kapistranskog i vojskovođe Ivana Hunjadija.

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu”. Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo “od mrtvih ustati”.                

Mk 9, 2-10