Oholost i poniznost

poniznostNije važno što čovjek kaže, ni što narod kaže, ni vlada ni parlament, nego što Bog kaže. Dobro je ono što Bog kaže da je dobro, a zlo je ono što on kaže da je zlo. Jedini on sve zna. Jedini on je Istina. Provjeravanje Boga vodi čovjeka u propast, u patnju i smrt. Nevjera preskupo košta! Čovjek ne smije eksperimentirati s Božjom zabranom, jer često nema povratka. Sve što Bog zabranjuje je zlo, samo zlo. Zabranjuje samo iz ljubavi, da očuva čovjekovu slobodu, a ne da je oduzme. Božja zapovijed spašava sreću i život. Veličina čovjeka pred Bogom njegova je poniznost u vjeri i povjerenju.

Oholost traži moć znanja i izjednačavanje s Bogom, apsolutnu neovisnost o njemu. Nevjera je čovjekova oholost, a vjera poniznost. Ako čovjek želi ljubav s Bogom, onda je ponizan i vjeruje mu. Ako s njim ne želi ljubav, onda je ohol i ne vjeruje mu. Svakim sumnjičavim provjeravanjem Božje istine čovjek ulazi u nesreću i zlo. Svako iskustvo i eksperiment s Božjom zabranom donosi često strahovite i nesagledive posljedice. Nikakva ljudska znatiželja, znanost i znanje ne smiju provjeravati Božju zabranu. Jednostavno, ne smije se činiti ono što je Bog rekao da se ne čini!

Ne smije čovjek učiniti sve što zna i može. Znanost i znanje mogu čovjeka dovesti Bogu, ali i Sotoni, ovisno o tome kojem duhu služe. Blaženije je vjerovati Bogu nego provjeravati i znati. Kušati zlo je vrlo opasno. Adam i Eva su se odrekli vjere radi znanja i to ih je skupo stajalo. Bog je ljudima dao slobodu, upravo zato su odgovorni. Dao im je odgovornu slobodu. Svi su dobili slobodu, ali mnogi su je izgubili. Vjera oslobađa, a nevjera zarobljava.

Preuzeto sa Glasa Koncila.