O vjernosti.  

God has come.

Davno je Marcus Tullius Cicero rekao: »Najveća je ljepota života uzvraćati odanost.« A René Descartes je za tu istu vjernost kazao: »Vjernost se dokazuje djelima, a ne riječima.« Poradi ove Descartesove izreke, možda bi bilo suvišno o vjernosti govoriti, ali ovim govorom se ne želi pokazati vjernost ili odanost, već se želi reći što je to vjernost, što je to odanost.

Stoga ću ponovno započeti već citiranim Ciceronom, jer on daje jednu od najizvrsnijih definicija vjernosti, kada kaže: »Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.«

Vjernost je doista jedan od pokazatelja savršenstva kod čovjeka, njegova dostojanstva i dostojanstvenog promatranja drugih.

Prema svetom papi Ivanu Pavlu II.: »Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život.«

Kada već govorimo o dosljednosti, o postojanosti; pozvat ću se u duhu svetog Franje na ostala stvorenja, na braću i sestre životinje, jer počesto slušam u kontekstu biocentrizma i zoocentrizma, o njima na pogrešan način, te sam također svjedok pokušaja današnje nazovi znanosti ova stvorenja koristiti kao opravdanje za naš ljudski nemoral, strančarenje i tko zna kakvo sve odlaženje od onog naravnog što čovjek jest u svakom pogledu.

Stoga se pitam: »Ima li te vjernosti kod životinja?«

Začudo, već u svojoj blizini dobivam odgovor na to pitanje jer nakon 13000 prevaljenih kilometara i tko zna kakvih peripetija na putu, svake godine se jedna ptica, jedna roda, jedan Klepetan, za kojega je većina čula, vraća svojoj rodi; svojoj Malenoj u gnijezdo. Time taj rodan Klepetan  pokazuje kako je vječna odanost, koja je na žalost rijetka i među ljudima, itekako moguća u životinjskom svijetu. Rode poput proslavljenog para iz Brodske Varoši odaberu partnera s kojim provedu cijeli život, te se zajednički brinu za mlade. No monogamija je vrlo česta i među drugim ptičjim vrstama, a uglavnom se pojavljuje kad potomci iziskuju mnogo njege obaju roditelja.

Tako i veličanstveni albatrosi prelete oceane kako bi se vratili u isto gnijezdo te dijelili roditeljske dužnosti.

Grlice, uobičajene za naše podneblje, također nisu sklone “šaranju” te su isto tako ravnopravni roditelji. Ovakav se odan, pod navodnicima »bračni život« javlja kod čak 90%  ptičjih vrsta.

Među sisavcima doživotno vjernih ima oko pet posto. U njih se ubrajaju i vukovi, koji vode pravi obiteljski život, a mužjak najčešće borbom osvoji ženku koju želi za doživotnu partnericu. I iako žive u čoporu, pare se i razmnožavaju samo alfa mužjak i alfa ženka.

Baš poput vuka, i prerijska voluharica uživa ugled uzornog partnera i roditelja. Mužjak ovoga glodavca za družicu izabire ženku s kojom je imao prvi spolno-reproduktivni odnos, a nakon toga agresivno odbija sve druge koje mu se i samo približe.

Dabrovi, drugi najveći glodavci, izvrsni su plivači i ronioci, ali i vjerni partneri. Žive čitav život u odanoj zajednici, te samo u slučaju smrti nalaze novog partnera.

Giboni – majmuni (Radi se o vrsti majmuna, a ne o našem poznatom pjevaču) koji žive na drveću te imaju izrazito dugačke prednje udove, najbliži su čovjekovi životinjski srodnici koji žive monogamno. Ne samo da su vjerni nego su i mužjak i ženka podjednake veličine, što je također rijetkost.

Labudovi isprepletenih vratova koji formiraju oblik srca postali su univerzalan simbol ljubavi. No to nije slučajnost jer ti ljepotani žive s istim partnerom dugo godina, a katkad i doživotno.

Osim do sada prikazanih primjera odanog života u životinjskom svijetu, potrebno je spomenuti primjer gdje čak u životinjskom carstvu, one nevjerne svome partneru, drugi pripadnici vrste kažnjavaju. Tako na primjer:

Nekoliko mužjaka crnog lešinara obično se natječu za istu ženku, no kad se oformi par, dobije potporu cijele zajednice. Ako ulove partnera u nevjeri, ne samo da će ih oni napasti nego će im se pritom pridružiti i ostali iz jata.

I među termitima poznajemo odanost jer termiti žive u zajednicama, na čijem su čelu kralj i kraljica. Oni su doživotni partneri koji stvore čitavu koloniju. Ženka snese jajašce svake dvije sekunde, odnosno 30.000 na dan, a kralj je jedini plodni mužjak u zajednici.

Takav način života postoji kod riba i to možemo vidjeti kod Anđeoskih riba koje žive, putuju i love u paru sve dok ih smrti ne rastavi.

Moglo bi se spomenuti još mnogo vrsta, kao što je afrička patuljasta antilopa zvana dik-dik, ali to bi onda bila materija za jedan opsežan doktorat.

No, svakako, želim spomenuti jednu interesantnu činjenicu, a to je: da kod nabrojenih vrsta ne postoje spolno prenosive bolesti, a vi sami dokučite zašto…

No, ovdje se ponovno vračam nama ljudima i postavljam pitanje: »Koji je smisao biti dosljedan, odan, vjeran, kroz čitav život?«

Odgovor možda leži već jako blizu nas, i u biti, možda se i mi sami nalazimo u tom odgovoru, možda smo i mi sami dio tog odgovora…

Odgovor leži prije svega u ljubavi, jer kako kaže  sveti već spomenuti Papa: »Ljubav mi je sve objasnila, i ljubav je sve riješila.«

Ako pogledate samo Svemir oko sebe, moći čete vidjeti silinu vjernosti i odanosti redu. Jedna je zvijezda vjerna drugoj zvijezdi. Jedna u toj vjernosti potiče i održava drugu u nekom redu. Ako pogledate Zemlju i Sunce, tada opet vidite vjernost između brata Sunca i sestre i majke nam Zemlje. Ako pogledate jedni druge, prirodu oko sebe, tada ćete vidjeti da sve vrvi od vjernosti i zbog te vjernosti, sve buja redom i životom. Sve odiše radošću i mirom.

Zamislite nevjernost vaših udova vašoj glavi, ili pak glave udovima. Da nema te vjernosti već u mojim udovima, ove misli nastale u mome srcu i glavi, ja nikada ne bih napisao.

Tamo gdje nema vjernosti, tamo se širi sebičnost, egoizam, hedonizam i još stotine drugih »-izama« jer vjernost je najbolja krotiteljica požude kao i najbolji lijek, i vjernost drugome, zbog tog drugog želi trpjeti. Vjernost u trpljenju nalazi smisao ljubavi. Vjernost se na taj način kroz trpljenje, kroz odanost, po takvim djelima dokazuje. Vjernost je službenica prave ljubavi. Ona je najbolji indikator da otkriješ voliš li ti doista nekoga. Vjernost će pretrpjeti svaki udarac, svako mućenje, svaku kušnju i napast, jer time kao službenica ljubavi želi pokazati koliko ljubi. Želi otkriti tu svoju ljubav, nositi taj veo ljubavi i u svemu na kraju služiti ljubavi.

Bez vjernosti sigurno nema ljubavi, kao što ni bez izvora topline sigurno nema gorenja. Bez vjernosti može nastati jedino sebično gledanje i iskorištavanje drugoga, a to je već spomenuti sveti Papa opisao ovako: »Sebično gledanje, uzrok osiromašenja istinske ljubavi, vodi do najgorih zamki kakve su danas prisutne u svijetu mladih.«

Padate, dakle, u zamke nevjernosti?

Znate li zašto padate u te zamke?

Uzrok je tome svako sebično gledanje drugoga, iskorištavanje drugoga, uzimanje drugoga, imanje drugoga, umjesto da u svemu budeš za drugoga… Budi vjeran, jer i Krist je vjerno za tebe umro na drvetu Križa. Samo preko vjernosti možeš pokazati čudesna djela ljubavi. A ljubav će ti u tome pomoći. Ako kažeš da ljubiš tada tu ljubav možeš dokazati jedino fizičkim dokazom vjernosti.

Dakle, nisi li vjeran, nemoj ni reći da ljubiš, jer tada nemaš dokaz kojim bi mogao potkrijepiti tu svoju tvrdnju da ljubiš.

fra Mate Bašić