Noć vještica – Noć demona

5158987207_c4f2a4c4b5_b

Shodno ovom poganskom ludilu, promoviranom od strane današnjeg toliko znanstvenog i egzaktnog svijeta, medija koji sve tobože baziraju na činjenicama i čisto materijalnim dokazima, nisam mogao a da se ne pozabavim ovom temom vještičje ili bolje demonske baštine.

I tako čovjek, toliko znanstven, eksperimentalan, racionalan, koji u takvoj egzaktnosti odbacuje vjeru ili bilo što religiozno vezano uz Boga, slavi noći nekih vještica, dubi bundeve i pali svijeće, priznajući na taj način postojanje onog duhovnog, nadnaravnog i paranormalnog svijeta, ali na svoju žalost priznajući i časteći demonski kult i demonski duhovni svijet. Na žalost u tim poganskim orgijama nije ni svjestan da time časti demona smrti i nerazborito se u isti mah podvrgava demonima po nekoj tobožnjoj vjeri ili pak običaju, a s druge strane ne prihvaća da ga prava vjera u jedinoga Boga može izbaviti od zloće koja baš u toj noći tako perfidno i lukavo, kao samo jedna “fora” ili “cool” stvar, žestoko vreba, tražeći koga da proždre.

O čovječe zaslijepljenog i pomračenog uma! Zar ne vidiš da su ti demoni podložni srdžbi? Zar ne vidiš da to nisu samo neke babe roge na metli? Zar ne vidiš da se demoni primamljuju darovima, da se kite počastima, da su mrzitelji ljudi, da su podložni strastima, da varaju, lažu i obmanjuju, te se prikazuju kao nešto “cool” ne bi li te zaveli i na kraju tobom gospodarili i tebe u propast odveli?

Pa koji je onda razlog da ti toliko gaziš sebe, unizuješ sebe štujući onoga ili one, i slaveći gluposti od kojih se u životu želiš razlikovat; i da tim idolopoklonstvom i vjerom štuješ onoga kojeg nasljedovati ne želiš, kad je sama bit vjere nasljedovati onoga koga štuješ?

Dakle, želiš li nasljedovati vještice, ili boga smrti, ili demone? Ako ne želiš; pa što ih onda štuješ?

Ali na kraju, što je i najgore, kršćani koji vjeruju u Isusa Krista, koji je pobijedio smrt i demone strovalio u pakao, slavljenjem tih noći vještica, smrću gaze život, a demone izvlače iz paklenog ponora, te im se đavo u lice smiješka i smješka.

fra Mate Bašić