Ne nalazim Te Gospode, nađi ti sad mene.

Kako da Te nađem u toj buci grada?
Kako da Te pogledam u blještavilu svjetala?
Kako da Te dotaknem u žurbi života?
Kako da Te susretnem u toj vrevi svijeta?

Gdje se skrivaš Isuse na obasjanoj zemlji?
Gdje boraviš da dođem Ti samo da Te vidim?
Kud se krećeš, a da još susreli se nismo?
Zar se skrivaš od mene, zar sam tolko nisko?

Željan sam Te vidjeti, dirnuti Ti skute.
Želim Te zagrliti, priznati sve grijehe.
Hoću Ti dotaknuti, Tvoje Svete Rane.
Zaplakati nad njima, jer su i od mene.

Još Te tražim Isuse, kao sveto blago.
Gledam, škicam, ne vidim, mrene su mi jake.
Tražim Tebe Isuse, Tvoje Sveto Srce.
Želim samo postati jedan dio Tebe.

Ne nalazim Te Gospode, nađi Ti sad mene.
Tu sam grešnik veliki, sramim se od Tebe.
Tu sam Toma nevjerni, crv sam ja, ne čovjek.
Ipak molim nađi me, jer veći si od mene.

Moje oko ne može pogledati Tebe.
Ne može promatrati sjaj od Sunca veće.
U moj pogled ne stane, beskraj bića Tvoga.
Zato Te ne nalazim, Tebe svoga Boga.

Ali opet molim Te, nađi Ti sad mene.
Raširenih ruku, primi me kod sebe.
Budi mi domaćin u tom Svetom Domu
Bar u jednom kutku nađi za me sobu.