Mogu nas sve ubiti ali Uskrs ostaje vječno

Christian-Martyrs

Uskrs je, a ni ovaj Uskrs nije mogao proći bez krvi. Tolike kršćane i ovoga Uskrsa ubiše, pokušavajući ugušiti poruku Uskrsa. Ali braćo moja u Kristu Uskrslom ljubljena, iako me gledate kao neprijatelja, znajte da vas ja promatram kao najvećeg svog prijatelja. Iako svakoga od nas kršćana želite ubiti i vidjeti jedino obezglavljenje, s glavom pribijenom na kolac, znajte da nas kršćane ni toga nije strah. Nije nas strah ni progonstva, ni mača, ni mučenja, ni smrti, jer mi vjerujemo u Uskrs i život vječni. Stoga, braćo moja ljubljena, zar ste zaboravili kako je ono još car Neron izdao glasoviti proglas: “Ne smije biti kršćana”, a njegovi nasljednici, ne bojeći se Boga, da bi obuzdali svoju okrutnost i velika vojska onih koji su je izvršavali, dadoše se na posao, da unište Evanđelje o uskrslom Spasitelju. Mačevi krvnika, otupjeli od klanja, nisu više ulazili u korice; divlje zvijeri, zasićene kršćanskom krvlju, uzmicale bi pred tom istom krvlju, kao da su svjesnije njena dostojanstva, od onih koji narediše da se ona prolijeva; čak se i rijeka Tiber zarumenila, kao da je već jedan od anđela apokalipse izlio u nju čašu gnjeva, po kojoj se voda pretvorila u krv. Bezbroj puta klicalo je bezbroj grla: “Kršćane na smrt”, kao što se bezbroj puta bezbroj palaca okretalo prema dolje u znak pogubljenja. Došao i konačni dan, kad se mislilo da je Rim odsjekao zadnju ruku, koja je učinila znak križa, i da je odrezan zadnji jezik koji bi izgovorio ime uskrsnulog Krista. Ali danas znamo koliko su bili u krivu. Ta nisu kršćani umrli. Umrlo je Rimsko Carstvo.

I opet isto imamo danas. Toliki na sve moguće načine ustaju na kršćane. Pokušava se svim silama odvojiti čovjeka od Boga. Činilo se kao da će kiselina različitih ideologija, jučer i danas, rastopiti i progristi svaku pojedinu svetu istinu, koju je Crkva naučavala od samoga uskrsnog dana. Također Boga pokušavaju svesti samo na duhovni simbol i tumače ga tek psihologijom. Čovjeka istovremeno svedoše tek na životinju i tumače ga biologijom, a život svedoše na kemikalije i tumače ga mehanikom. Opetovano dižu oružje, ali sada ne samo protiv kršćana, nego i protiv Boga o kojem istovremeno viču da ne postoji. Ali čovječe u sebi oslijepljeni, zašto se boriš s onim što po tebi uopće ne postoji? Čemu vikati da Boga nema ako on ne postoji. Zar ćeš ikada pomisliti na mene ili na sebe, ili zar će itko pomisliti bilo što o tebi da ti nikada postojao nisi? Zar ne vidiš da je svaka tvoja borba protiv Boga najveći dokaz postojanja Boga. Već ti je i povijest pokazala, brate ljubljeni, da baš u onaj čas kada si se najviše hvastao svojom vjerom u materiju i svojim sumnjama u duhovnost, zapravo baš onda kada si rekao da smrt Crkve i vjere, koja je opijum za narod, znači početak modernoga svijeta. I upravo tada kao da se raspuknula kora zemaljska i na površinu su izbile boli i pakao svjetskih ratova. Čovjek je i tada mislio da mu je jedino znanost saveznik ali ta znanost mu i tada postade neprijatelje. Čovjek je tada postao čovjeku vuk i prepustio je jedan drugoga bezboštvu, kome je drugo ime smrt. I tada se vidjelo da je čovjek zatajio, vlade su zatajile, ali Krist je i dalje ostao, a Crkva ni tada nije zatajila, te opet ne umrije Crkva, ali umrije moderno društvo. I tako danas, opet po starom, kršćanin postaje neprijatelj broj jedan, a on je svima prijatelj. Kršćanin postaje mučenik broj jedan, a on i dalje živi.

Kršćanina se želi maknuti s lica Zemlje a kršćani se iz dana u dan sve više rađaju i svi zaboravljaju da je krv mučenika sjeme novih kršćana. A Uskrs… Uskrs nikada neće umrijeti, jer uskrsnućem umrla je svaka smrt, a život u Bogu postaje život u vječnosti.

fra Mate Bašić