Jezik kao zvijer

IMG_5625

„Nijedan čovjek ne može ukrotiti jezik. Čovjek kroti zvijer, ali ne obuzdava jezik. Kroti lava, ali ne suspreže govor. Sam kroti, ali sam sebe ne ukroćuje.“ – sv. Augustin

Bože…

Svaki put kad pročitam ovu misao, tužna sam. Zašto? Moj je jezik oružje. Moj jezik može povrijediti i uništiti drugo ljudsko biće. I svaki put kad na takav način razmišljam o svom jeziku, o svom daru govora, pitam se na koji ga način koristim? Jer znam da ga ne koristim uvijek za ono dobro. Zaprepaštena sam prisjećanjem koliko sam ga puta iskoristila za ono zlo.

Sv. Augustin jezik je usporedio sa zvijeri. I moj jezik ponekad to uistinu jest – zvijer. Okrutna zvijer koja tvrdi da je u Tvojoj ljubavi skromna i umjerena, jaka i strpljiva, ali moj jezik i dalje ostaje zvijer. Zašto? Jer se nije ukrotila. Jer da je ukroćena, ne bi pričala, već pokazivala to djelima i na takav način bila primjerom.

„Svaki dan propovijedaj evanđelje. Ako baš moraš, upotrijebi riječi.“ – sv. Franjo

Gospodine…

Nije svaka riječ koja izlazi iz mojih usta namijenjena kritiziranju, ogovaranju, osuđivanju… Ponekad svojim riječima činim dobro. Ne dopuštam sama sebi da to zaboravim. Jer… Kad se prisjetim svake molitve ili pjesme u kojima sam slavila Tebe, shvaćam da je jedina namjera takvih riječi bila Tebi pokazati koliko Te ljubim.

Ponekad bih svoje riječi iskoristila za to da drugima pokažem koliko ljubim njih. No dio mene uvijek se pitao… Monika, nisi li to ipak mogla pokazati? Zar si baš morala to izgovoriti? Ne bi li osoba koju voliš trebala osjećati da je voliš, a ne osjećamo li srcem, u kojemu nema mjesta za riječi, već sitnice?

„Tri najljepša mjesta na svijetu na kojima se netko može nalaziti su nečije misli, nečije srce i nečije molitve.“ – anoniman autor

Oče…

Ti si moje srce. Često ne znam kojim putem idem, ali znam da gdje god pođem, Ti ćeš ići sa mnom. A tamo gdje si Ti, nema mjesta strahu. Zato se ne bojim za svoj jezik. Umjesto toga, za svoj jezik želim zamoliti Tvoje milosrđe.

Molim Te, Oče, ukroti ovu zvijer od moga jezika i sasvim je obuzdaj. Stvori od nje poniznu dušu, daruj joj čisto srce i čiste misli. Neka više nikada s namjerom ne povrijedi Tvoju djecu. Neka više nikada ne napadne zbog oholosti. A ako već i napadne, neka se istoga trenutka ispriča. Neka joj ponos ne bude snažniji od Tvoje ljubavi.

„O Istino, Svjetlosti moga srca, neka mi ne govori moja tama! Ne želim više sam sebi biti život. Zlo sam živio svojom krivnjom, sam sebi bio sam smrt. Ali u Tebi ću ponovno oživjeti. Ti mi prigovaraj, Ti me poučavaj.“ – sv. Augustin

Oče, molim Te, nauči moj jezik dobroti.

Amen.

Blagoslovljeno vam bilo sve što činite,

jerkovic.monika@gmail.com