O mračnog li novog vijeka, mračne li slobode, kada se sama stvarnost pokušava prilagoditi vlastitom mišljenju. Kao da vlada neka filozofija ega u kojoj se sve želi prilagoditi sebi i zaboravlja se sebe prilagoditi stvarnosti i prirodi. I onda netko kaže mračni srednji vijek. Hahahahaha…
Ako je taj srednji vijek mračan onda je ovo naše doba jedna velika crna rupa, jer se u srednjem vijeku mišljenje prilagođavalo stvarnosti a danas se radi obratno i na taj se način stvarnost prilagođava vlastitom mišljenju. Na jednak se način pokušava i sama sloboda predstaviti u iskrivljenom obliku, pa se govori o slobodi kao izboru za nešto, izboru za dobro ili zlo, odnosno o mogućnosti izbora. Ali vjerujte mi da to nije sloboda. Kada bi to uistinu bila sloboda, onda ni sam Bog ne bi bio slobodan, jer se Bog nikada ne može opredijeliti za zlo jer je on samo dobro i vrhovno dobro uz koje i svatko od nas može postati slobodan. Dakle, prava sloboda ovisna je o prianjanju uz to Dobro.
Zbog toga, živeći Božje zapovijedi čovjek postaje potpuno slobodan, jer ako ne ubiješ, ne postaješ zatvorenik, ako ne lažeš, ne postaješ osuđenik, ako živiš po Božjem postaješ slobodan. Tome nam dokaz mogu biti i anđeli za koje govorimo da su slobodna bića, a znamo da nemaju mogućnost izbora za dobro ili zlo. Njihova je mogućnost bila jednokratna i konačna, te su tek po odabiru za Dobro postali slobodna bića.
Stoga i ti, ako doista želiš biti slobodan nemoj misliti da to postaješ po mogućnosti izbora za dobro ili zlo, po mogućnosti činjenja što sam hoćeš, jer to nije put slobode, već često put zarobljeništva, a sloboda se nalazi jedino u participaciji, u sudjelovanju na Dobrom, u onome – biti za Dobro, biti uz Dobro, biti uz Boga.