Sveti Franjo Antun Fasani (1681.-1742.) – se rodio kao jedinac siromašnih roditelja u talijanskom gradu Luceri, gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Vrlo je intelektualno nadaren pa studira i polaže doktorat iz teologije. Od 1707. godine živi i djeluje u svom rodnom gradu: vrstan je predavač i uzoran odgojitelj. U Luceri je bio pojam te su ga jednostavno zvali “padre maestro”. U svojoj redovničkoj zajednici vrši i službe gvardijana i provincijala. Bio je odličan propovjednik te neumorni ispovjednik. Posljednje je godine vršio službu dušobrižnika zatvorenika koje je obilazio svakog dana, a bio je anđeo utjehe za osuđenike pa su ga zvali “fratrom vješala”. Umro je 1742. godine u Luceri, a grob mu se nalazi u crkvi svetog Franje.

“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodite me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'”

Mt 25, 31-40

Sveti Leonard Portomauricijski (1676.-1751.) – promicatelj je pobožnosti križnog puta i zaštitnik pučkih misionara, sljedbenik je franjevačkog ogranka reformata. Leonard se rodio u talijanskom gradiću Porto Maurizio, blizu današnjeg San Rema. Studira u Rimu na Gregorijani, a 1696. godine stupa u Red Manje braće reformata. Za svećenika je zaređen 1702. godine. Kao franjevac se opredijelio za stroži način života, odan je molitvi i kontemplaciji, veliki je asket i pokornik. Slavni je propovjednik te pučki misionar. Sveti Alfonz Liguori je izjavio da je Leonard “najveći propovjednik našeg stoljeća”. U jubilejskoj godini 1750. propovijeda u Rimu, podiže križeve na javnim mjestima, pa i u rimskom Coloseumu, promiče pobožnost križnog puta te nastoji oko proglađenja dogme bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Umro je malo poslije velikog jubileja 1751. godine u samostanu svetog Bonaventure na Palatinu u Rimu.

Put Križa je naime protulijek mana, čišćenje od razuzdanih strasti, učinkovit poticaj na krepostan život. Doista, ako očima duha predstavljamo preljutu bol Sina Božjega kao na naslikanim platnima, gotovo je nemoguće, zbog tolikog značenja toga svjetla, a da se ne zgrozimo nad ogavnostima svoga života, te da, štoviše, ne uznastojimo ljubavlju odgovoriti tolikoj ljubavi, ili barem da protivštine, koje svatko susreće u svome životu, dragovoljno podnosimo.

Sveti Leonard Portomauricijski

Sveta Katarina Aleksandrijska – živjela je u 3. stoljeću u egipatskoj Aleksandriji. Njezin životopis su preuzele legende koje su je u najdivnijem i najčudesnijem obliku oslikale. Bila je iz ugledne obitelji, neki kažu i kraljevske. Neki ju je pustinjak u kršćanskoj vjeri poučio te je krstio. To je vrijeme trojice careva koji su veliko rimsko carstvo međusobno razdijelili. Aleksandrija se nalazi u carstvu Maksimina II., koji je oštro progonio kršćane. Katarina, mudra i lijepa djevojska, ode caru protestirati što progoni kršćane. Car se iznenadi razloženošću kojom je raspolagala kršćanska vjera, te je izvede pred učene filozofe koje je uvjerila u kršćanske vrijednosti. Stoga car pogubi filozofe a Katarinu muči te je ubija. Njezino tijelo anđeli odnesoše na Sinaj gdje se i danas nalazi samostan njoj posvećen. Sveta Katarina je zaštitnica djevojaka, sveučilišta i studenata, filozofa i znanstvenika, tiskara i knjižničara. Ona je jedna od najslavnijih kršćanskih svetica čije se ime i danas često daje ženskoj djeci.

“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!'”

Mt 25, 1-13