Sveti Osvald – živio je u 10. stoljeću. Potječe iz danske plemićke obitelji, bio je nećak svetog Oda Kenterberijskog. Već kao mladić je bio kanonik, a potom i dekan prvostolnog kaptola u Winchesteru. Postao je benediktinac u Fleuryu (danas St. Benoit sur Loire, istočno od Orleansa u Francuskoj). 961. godine je postao biskup Worchestera (blizu Birminghama), a 972. nadbiskupom Yorka. Obnovio je monaški život u duhu opatije u Fleuryu, a napose se zauzeo za obnovu svoga klera. Umro je 29. veljače 992. godine. Grob mu se nalazi u crkvi svete Marije u Worchesteru.

Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.                              Rim 12, 3.6

Svi sveti Franjevačkog reda – se slave 29. studenoga upravo zato što je toga dana 1223. godine papa Honorije III. posebnim pismom potvrdio “Pravilo Manje braće”. Sveti Franjo je 1209. godine od pape Inocenta III. dobio usmeno odobrenje evanđeoskog “oblika života”. Više je puta pokušavao pravilo i napisati, sačuvano nam je “Nepotvrđeno pravilo”, ali ga je konačno sročio ukratko te ga predao papi Honoriju III. godine 1223. na odobrenje. Tim pravilom je sročen “oblik života” po kojem franjevci postižu vlastitu svetost. Franjevačke značajke svetosti se ostvaruju ljubavlju i oduševljenjem prema Bogu, radikalnim nasljedovanjem Isusa Krista živeći po Evanđelju, napose u siromaštvu i malenosti, njegovanju “duha molitve i pobožnosti”, neumorno i pobožno radeći te se posvećujući evangelizaciji naroda.

Zato je Krist ovom svetom Siromašku (svetom Franji), koji je savršenstvo Evanđelja u potpunosti opsluživao i naučavao, u onom serafskom ukazanju utisnuo znakove svoje muke kao potvrdni pečat kako bi nam jasno pokazao znak na putu savršenstva, protiv opasne tmine posljednjih vremena, te se tako naučimo stići do savršenstva; no za to je potrebno naučiti ne samo misliti o velikim stvarima, nego i s poniznim suosjećati.

Iz “Obrane siromaha” svetog Bonaventure

Sveti Jakov Markijski (1394.-1476.) – rođen je u talijanskoj pokrajini Marche, u mjestu Monte Prandone. U Perugi je studirao pravo gdje se mogao susresti sa svetim Ivanom Kapistranskim. Stupio je u Red Manje braće 1416. godine. Novicijat je proveo u asiškim Carcerima, a svršivši studij teologije zaređen je za svećenika. Pokazao se kao vrstan propovjednik pa je neumorno obilazio talijanske krajeve propovijedajući. S vremenom se proširilo područje njegovog djelovanja pa djeluje i u našim krajevima: u Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Srijemu. Pomaže svetom Ivanu Kapistranskom u obrani Beograda 1456. godine u borbi s Turcima. Pape su mu povjerile službe apostolskog nuncija i generalnog inkvizitora. Promicao je obnovu Reda Manje braće u vjernijem življenju duha svetog Franje. Umro je u Napulju 1476. godine, a grob mu se nalazi u crkvi svete Marije Nove.

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

2Tim 4, 1-5