Arhiva kategorije: Osvrt na događanja Frame

Posjet dječjem domu u Hrvatskom Leskovcu

FRAMAŠKA AKCIJA
KUĆA ZA (NE)ZBRINUTU DJECU HRVATSKI LESKOVAC
U subotu 4.veljače 2017. naše je bratstvo posjetilo Kuću svetog Josipa za (ne)zbrinutu djecu u  Hrvatskom Leskovcu. Kada smo došli u Kuću dočekali su nas topli osmjesi preslatke dječice te vesela dobrodošlica sestara karmelićanki.
Za početak nam je nekoliko dječaka iz Kuće priredilo plesnu točku u kojoj su nam pokazali sve svoje talente i vještine te su nas time intrigirali, stoga naš pljesak nije nedostajao. Potom smo se družili s djecom, igrali smo se društvenih igara te smo razgovarali  i na različite ih načine animirali. U razgovoru sa sestrama karmelićankama smo saznali kako izgleda prosječan dan u Kući te o čemu sve sestre vode brigu. Osim sestara, u kući djeluju odgajatelji, psiholog, logoped, psihoterapeut i socijalni radnik. Iz ovog svog doma djeca odlaze bezbrižno u školu. Slobodno vrijeme provode u raznim radionicama: likovnim i kreativnim, glazbenim i glumačkim.Čuli smo nekoliko motivirajućih priča poput onih o uspjesima štićenika Kuće, koji su bez obzira na teške životne okolnosti ustrajali na svom putu i dokazali nam svima kako ništa nije nemoguće ako nešto stvarno želimo. Sve što sam čula me potaknulo na dublje razmišljanje o životu i životnim okolnostima; shvatila sam koliko smo premalo zahvalni za sve blagoslove koje imamo. Nismo svjesni koliko su naši problemi, naizgled veliki, zapravo maleni naspram stvarnih poteškoća s kojima se naša braća i sestre svakodnevno susreću. Prečesto nismo svjesni koliko je velika Božja milost prema nama, toliko smo naviknuli na „dobro“ da ga ni ne smatramo nečim za što bismo trebali zahvaliti. Zaboravljamo da si nam Ti dao život te da je sve što imamo plod Tvoje neizmjerne ljubavi prema nama.
Na kraju ovog divno provedenog dana, željela bih zahvaliti Gospodinu na predivnom iskustvu te na svemu što nam svakodnevno daruje.  Presretna sam jer se moje bratstvo odazvalo i na ovaj poziv dobra te se svi veselimo prvoj idućoj akciji.

Posjeta Franjevačkog Svjetovnog Reda i framaša bolnici u Gornjoj Bistri

U subotu 19.studenog, nekoliko naših framaša, zajedno sa FSR-om, posjetilo je Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. U bolnici borave i liječe se sva djeca koja boluju od teških i neizliječivih bolesti. Neki od njih nemaju skrbnike, dok nekima redovito dolaze posjete. Znajući da im svom blizinom i dodirom možemo pomoći, radosno smo krenuli volontirati. Posjet bolnici bio je vezan uz blagdan sv. Elizabete Ugarske, koja je svetica svih potrebitih. Nakon okupljanja pred našom crkvom, subotnje jutro započelo je pomaganjem djeci kojoj je svaki zagrljaj i dodir potreban. Čim smo došli u bolnicu, presvukli smo se, pozdravili osoblje i odveli smo djecu u igraonicu, gdje smo se igrali s njima, šetali se po dvorištu bolnice i osim davanja, puno toga smo i primili. S obzirom da je vrijeme u igri brzo prošlo i da se bližilo vrijeme ručka, ostali smo na ručku, kako bismo pomogli u hranjenju djece. Nakon hranjenja, pozdravili smo se sa svom dječicom i punog srca otišli svojim kućama. Shvatili smo koliko toga možemo primiti nesebičnim davanjem i kako je svako dijete prekrasni dar Božji te kako imamo sve potrebno da bismo nekome pomogli. “Svako dijete stvoreno je na posebnu i neponovljivu sliku Božju te je predodređeno za velike stvari – voljeti i biti voljen.” Sv. Majka Terezija

Veselimo se idućem povratku u bolnicu☺

Matea Žalac

Posjet domu za starije i nemoćne osobe sv. Ana

Dana 5. studenog, u divno jesensko jutro, framaši Frame Siget te Kozari bok su posjetili dom za starije i nemoćne osobe sv. Ana. Najprije se dio nas okupio ispred crkve u Sigetu te radosno krenuo prema domu sv.Ana gdje nas je pričekao ostatak framaša.
Po dolasku u dom smo prvo otišli na svetu misu na kojoj su neki od nas sudjelovali u Službi riječi. Nakon svete mise smo se okupili u holu te upoznavali osobe iz doma, s njima smo razgovarali, pjevali, plesali, smijali se te tako sebi, a vjerujem i njima uljepšali dan. Naša lica ukrašena osmjesima su im unijela radost i omogućila da barem nakratko zaborave svakodnevne brige i probleme. Čuli smo neke zgode iz života tih osoba te pokoji koristan savjet jer ipak ne kaže se uzalud “Starost, mudrost.” Pričali su nam o svojim životima, o svemu što su proživjeli, a najviše o svojim obiteljima. Čuli smo i nekoliko smiješnih viceva te se dobro nasmijali. Najzanimljivije je bilo saznati kako oni provode vrijeme u domu, rekli su nam kako igraju igre poput Čovječe ne ljuti se, najhrabriji od njih se bave košarkom i aerobikom, svaki mjesec imaju rođendanske zabave, a uskoro će u domu biti izbor za Miss.
U svakom slučaju, lijepo smo proveli to subotnje jutro. Najljepše od svega je bilo vidjeti koliko njima znači naš dolazak, odmah su nas pitali kada ćemo opet doći. Hvala Gospodinu što nas je pozvao te što smo se odazvali.

Iva Škarica