Arhiva kategorije: Osvrt na događanja Frame

SHKM Vukovar

“Krist, nada naša” je bilo geslo Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao ove godine u divnom i velikom Gradu – Vukovaru. Dragi Bog nam je podario sunčan i ugodan dan te je to pridonijelo još većoj radosti nas sudionika.

U subotu, dan prije susreta, naša župa je provela vrijeme u Osijeku. Kad smo sretno stigli u grad najprije smo otišli u razgled te smo šetali uz obalu rijeke Drave. Posjetili smo Osječku katedralu sv. Petra i Pavla Apostola, Osječku Tvrđu, gradski trg i ostale znamenitosti ovog divnog grada. Nakon razgleda smo išli u župu domaćina. U Crkvi Svete Obitelji smo prisustvovali misi te euharistijskom klanjanju pred Presvetim, a nakon toga je uslijedilo druženje uz hranu, pjesmu i ples. Bilo nam je prekrasno te se ovim putem zahvaljujemo župljanima na gostoprimstvu, odličnoj organizaciji i na predivno osmišljenom susretu. Upoznali smo mnogo novih ljudi te se veselimo budućim susretima i druženjima.

Kada je napokon stigla toliko iščekivana nedjelja ranim jutrom smo se uputili u Vukovar. Najprije smo se okupili na Memorijalnom groblju te se pomolili i krenuli u procesiju prema središtu grada i dvorcu Eltz gdje se održavalo misno slavlje. Misa je bila veličanstvena, oduševilo me koliko mladih je bilo na jednom mjestu ujedinjeno u Kristu.

Sudjelujući na susretu prisjetila sam se svega što sam čula o žrtvi ovoga grada, koju srećom nisam proživljavala u tim teškim ratnim godinama. Razmišljala sam o tome koliku su patnju proživjeli Vukovarci te njihov Grad za vrijeme stradanja. Stegne mi se u grlu te mi suze navru na oči od same pomisli na sve što su naša braća i sestre proživjeli u to vrijeme. Obzirom da sam pokušala zamisliti žrtvu i patnju Vukovara još više sam radosna zbog toga što smo mi sudionici unijeli svoju mladenačku radost i polet te svojim osmjesima i pjesmom obojali vukovarske ulice. Dvadesetak godina nakon teškog razaranja grada, on uspravno i ponosno stoji te pokazuje da, iako ranjen i izmučen, ne odustaje. Ne odustaje od života, od radosti, ne odustaje od vjere u bolje sutra te nas uči da se nikada ne smijemo prestati nadati. Vukovar je okupio 30 000 mladih koji su došli slaviti Krista te time pokazuje da tamo život nikada neće prestati. Smatram kako nam ovaj Grad svima može biti primjer kako uistinu iza svake kiše dolazi sunce- još veće, još sjajnije. Želi nam reći da iako se ponekad čini nemogućim ostvariti snove od njih nikada ne smijemo odustati. Uvijek sve što se u životu događa moramo prihvatiti kao Božji plan za nas koji je uvijek bolji od naših želja i maštanja.

Kao šećer na kraju susreta je uslijedio koncert na kojem su nastupili brojni izvođači te smo pjesmom i plesom slavili Gospodina nekoliko sati.

Nakon ovog susreta sam presretna i ispunjena te jako ponosna. Ponosna sam na svu hrvatsku katoličku mladež koja se okuplja na ovakvim susretima. Samo Isus može okupiti sve te rijeke ljudi koji Ga žele slaviti i hvaliti te samo u Kristu ostvarujemo puninu postojanja. Hvala Mu na predivnom danu, na daru vjere i života te hvala na svim vjernicima koje neprestano poziva k sebi. On je uistinu naša nada i oslonac; tko ima Boga ima sve.

Iva Škarica, Frama Siget

Mjesna škola animatora Frame Siget i Samobor

“Sve super stvari su sa S” nije samo reklama fasadne tvrtke Samoborka (koja nije ni u kakvom obliku sponzorirala ovaj članak) već je i prikladan opis mjesne škole animatora Frame Siget i Samobor, koja se održala 25. Ožujka 2017. Vođeni geslom “Gospodin mi je dao braću” oba bratstva su u župi na Sigetu naučili kako svojim darovanim talentima mogu obogatiti jedni druge, kao i naš zajednički put formacije. Školu su vodile voditeljice formacije Ivana Dujmović i Tina Kamenčić, uz kratak nagovor fra Sandra Tomaševića o pronalaženju svoga poziva unutar bratstva. 

Zajedno smo proveli deset sati. Zvuči malo naporno, ali prošlo je tako brzo da nam se bilo teško rastati. Pa kako je to moguće? Evo jedan hint: dobra organizacija i zanimljiv sadržaj.

Klara Znika, primljenica iz Frame Samobor je rekla ovako: “Mjesna škola animatora na Sigetu je bila jedno posebno iskustvo koje ću pamtiti. Prekrasni ljudi, lijep ugođaj i koristan program koji mi je uspio otvoriti oči o važnosti Frame u duhovnom odrastanju i o doprinosu susreta i djeljenja iskustva i znanja.” Sada ste sigurno znatiželjni što smo radili pa nastavite čitati.  Kao i svaki susret, započeli smo molitvom časoslova i prizivanjem blagoslova da sve prođe kako je i zamišljeno. Radost se proširila  već na početku jer smo izvlačili papiriće s imenima i cilj je bio u 15 minuta što bolje upoznati osobu koju smo izvukli kako bi ju predstavili ostatku framaša. Tako smo već na početku mogli otkriti zanimljivosti o svakome, od jezika koje uče pa do toga tko ne voli pande. S obzirom da je bila riječ o školi animatora, djevojke su preuzele riječ i održale nam poučnu prezentaciju o tome kako voditi susrete uz mnoštvo korisnih savjeta iz vlastitog iskustva. *Važno je naglasiti potrebu ispunjavanja obrasca prije susreta kako voditeljice formacije nebi počele dobivati sijede u dvadesetima.*

 Nakon pozornog slušanja uslijedio je rad po grupama. Vjerujem da je to svima najbolji dio jer možemo bolje upoznati jedni druge kroz razgovor o smjernicama koje smo dobili. A ono što je još bolje od rada po grupama u ovom slučaju je bio grah s kobasicama koji nam je pripremila časna sestra Ankica koju pozdravljamo ovim putem. Bilo je toliko ukusno da su neki čak na hlačama ponijeli malo za uspomenu.

Poslije ručka smo smislili skeč koji bi također mogao proći kao epizoda svima poznate serije „Krv nije voda“. Tako smo na kreativan način prikazali kako riješiti neke probleme koji se mogu pojaviti u svakom bratstvu.  Tko kaže da zabavne stvari ne mogu biti poučne? Nastavili smo dalje u vedrom tonu sa zagonetnom igrom po grupama. Dobili smo tragove koji su otvarali pretince u kutiji sve dok nismo došli do skrivenog blaga. Kada se spojio komadić papira koji je svaka grupa pronašla u svojoj kutiji, sastavili smo veliko srce. Svaka grupa je dobila i slatkiše pa osim što širimo ljubav, širimo i potencijalni dijabetes. Šalu na stranu, za sve je bilo potrebno mnogo truda, pripreme i Božjeg blagoslova. Upravo je u tome ključ dobrog susreta. Bog nas nije savršene pozvao u bratstvo, ali On se preko naših nesavršenstava može proslaviti. Kao braća moramo obgrliti jedni druge, mane i vrline, jer preko svakog od nas Bog se očituje i proslavlja. Na kraju smo bili u šetnji, razgovarali i pripremali se za Svetu misu na kojoj je Frama Samobor otkrila svoje glazbene talente pjevajući i svirajući u zboru. 


Rastanak nam je teško pao, ali već su se dogovorila buduća druženja, razgledavanje Samobora i isprobavanje kremšniti. Za kraj, zaključak Klarinog svjedočanstva:               ” Ovakva događanja treba češće organizirati jer potiču zajedništvo i učvršćuju vjeru.”

Josipa Orečić Frama Siget, Paula Stier i Klara Znika Frama Samobor

 

Posjet Franjevačkog Svjetovnog Reda i Frame bolnici u Gornjoj Bistri

image1

Danas su naši framaši Hrvoje i Filip zajedno s Kristinom iz FSR-a posjetili Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Kako je naš Hrvoje opisao današnji dan pročitajte niže u tekstu..
“Meni je akcija u Dječjoj bolnici Gornja Bistra danas pokazala još više kolika je ljubav prema bližnjemu, pokazala mi je koliko je divno činiti dobra djela. Shvatio sam koliko smo mi zdravi ljudi bogati i nemamo pravo na žaljenje. Predivno je jer se tamo s dječicom igramo u sobi za igranje, vozimo ih u kolicima, hranimo ih,… Za kraj bih rekao da sve se može u onome koji nas jača.. Svi biste trebali doći i vidjeti tu ljubav.”

Hrvoje Osmanović