Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«
Riječ Gospodnja.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus svakome od nas postavlja pitanje: “što vam se čini?” Nakon toga donosi primjer koji ima za cilj dovesti nas do Istine. Tako nastavlja: “Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: Sinko…”
Grčki izraz, kojega Matej koristi za sina – sinko – pun je nježnosti i govori nam o ljubavi koju Otac ima prema svojoj djeci. Obraća mu se sa sinko, izriče na taj način svojevrsnu molbu i daje poslanje:. “hajde danas na posao u vinograd”. Znamo da je vinograd slika Izraelskog naroda. Vinograd je i slika cjelokupne Crkve, slika svih nas vjernika. Ali taj sinak “odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode.”
Dakle, vidimo da je prvi sin negativno odgovara ali se kasnije predomislio i ipak otišao. “Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode” U ovim Isusovim riječima možemo osjetiti eho, možemo čuti zvuk optužbe proroka Izaije: “Narod ovaj usnama me časti a srce mu je daleko od mene”. Oni govore “Da, Gospodine” – a zapravo nemaju nikakvu namjeru surađivati na djelu tog Gospodina prema kojemu je njihov odnos formalan i samo iz poštovanja i ništa više. Zar Isus nije rekao: “Ne onaj koji mi govori Gospodine, Gospodine…”
Nakon upita Isus im svečano izjavljuje: “Zaista kažem vam… Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvu Božjem” Isus na taj način suprotstavlja svima prepobožnima, svima koji Boga slave samo izvanjski, svima koji sebe smatraju boljima od drugih, svima koji misle da imaju posebne darove, svima koji se drže kao krema društva, krema među vjernicima i misle da su najbliži Bogu po svojim različitim molitvama, darovima i drugim pojavama, njima suprotstavlja carinike i prostitutke – posljednje u društvu, za njih od Boga isključene i napuštene. Inače ovaj glagol pretekoše vas u grčkom jeziku ne znači prednost, prvenstvo, odnosno da su oni prvi a ostali iza njih, nego znači isključenje, to jest, carinici i bludnice uzeli su vam mjesto u kraljevstvu Božjem.
Oni, koje vi smatrate krivima zbog kašnjenja kraljevstva Božjeg, oni su već u njemu a vi ste vani, izvan njega. I to zato jer mislite da ste vi sami sebi dostatni, mislite da vi sve znate, mislite da se nikome ne trebate pokoravati, mislite da ste od Boga posebno izabrani, mislite da su svi ostali pa čak i Crkva u krivu, a vi i vaši postupci su Božji i Bogu mili jer vi imate neki plod i vas ljudi nasljeduju. Da, takvima Isus suprotstavlja carinike i bludnice, jer carinici i bludnice se znaju pokajati kao prvi sin i predomisliti a ljudi koji misle da su uhvatili Boga za bradu i da su od Boga posebno ljubljeni, umislili si i neku vlast u Kristovo Ime, a skoro pa nikada se ne odriču svoga mišljenja i prakse, svoga načina moljenja, svoga vjerničkog života koji može biti potpuno u suprotnosti s onim što Crkva uči i čime ona ispravlja svoje sinove. Ali takvi koji misle da su Bogom dani, nauk Crkve prozivaju farizejstvom ili čak demonima, jer taj nauk njih kori i protivi se toj njihovoj istini. Zaboraviše da Bog kara onog koga voli. Zaboraviše da Bog ispravlja ono krivudavo i zaboraviše da Crkva posjeduje Istinu po Duhu Svetom koji ju po nalogu samoga Krista vodi.
Takvi se pak, nikada se ne kaju jer to ni ne mogu, budući da sve čine zbog vlastitih interesa i koristi. Njihov Bog je bog interesa, bog koristi.
Evanđelista nam stoga poručuje da su upravo oni ti koji koče, priječe Isusovu Radosnu vijest. Kad ju ne bi kočili, izgubili bi svoju vlast, privilegije i ugled. Stoga se pokoravajmo onima koji od Krista primiše vlast i čuvajmo se duhovne oholosti, jer je Isusova Radosna vijest upravo suprotno – izraz ljubavi koja postaje služenje ljudima!