BOŽIĆ

nativity-scene2Božić – Svetkovina Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Nastala je u Rimu u 4. st. kao odgovor kršćana na poganski državni blagdan “Rođenje nepobjedivoga boga Sunca”, koji se slavio na taj dan. Crkva slavi Isusa Krista koji je povezao zemlju s nebom, on je pravo Sunce koje dolazi sa visina, od Boga. Ovom svetkovinom Crkva ispovijeda da se Sin Božji utjelovio po Duhu Svetome i rodio od Djevice Marije. Po njemu je sam Bog ušao u našu ljudsku zbilju, postao je u Isusu vidljiv. Evanđelje jasno kaže: “I Riječ tijelom postade i nastani se među ljudima!” (Iv 1,14). On nije samo došao i prošao, nego on je “Emanuel – Bog sa nama”, taj njegov dolazak među ljude je stalna trajna stvarnost, on ostaje zauvijek s ljudima kako bi ih pripravio da s njime pođu u zagrljaj Oca nebeskog koji nas želi zauvijek sa sobom imati.

I dok su bili u Betlehemu, navršilo joj je vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj! Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.” I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”.                Lk 2, 6-14