Blaženi Jakov Zadarski – jedan je od najstarijih Božjih ugodnika crkve u Hrvata. Rodio se u Zadru, čini se da se zvao Jakov Varianđec, a roditelji su mu se zvali Leopold i Beatrice. Teške su prilike, nadiru Turci a uskoro pada pod njihovu vlast Carigrad 1453. godine. Jakov se preselio u Italiju, najvjerojatnije tridesetih godina 15. stoljeća. U Italiji i općenito u Europi cvjetaju duhovni pokreti. U franjevačkom redu je na čelu obnove sveti Bernardin Sijenski. Jakov se odlučuje za franjevački poziv i stupa u novicijat 1432. godine u Bitettu nedaleko Barija. U njemu će provesti gotovo sav svoj životni vijek. Bio je brat laik, skupljao je milostinju te je u samostanu vršio službu kuhara. Susretao se s ljudima kojima je pružao materijalnu i duhovnu pomoć. Umro je u Bitettu. 1505. godine je pronađeno neraspadnuto njegovo tijelo. Mještani Bitetta ga zovu jednostavno “Beato”.

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: “Ti si moj gospodar!” Gospodin mi je baština i čaša: Ti u ruci držiš sudbinu moju.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Ps 16, 1-2a i 5. 7-8. 11