25.-29. kolovoza 2014. – VIII. nacionalni seminar za voditelje formacije

„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“

Od 25.8. do 29.8.2014. sudjelovali smo na VIII Nacionalnom seminaru za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu u Vukovaru pod geslom „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“, kao što to i naslov kaže. U Vukovar, grad heroja, kako ga mnogi nazivaju nakon kobnih događaja u prošlosti, nas je grupa mladih za vrijeme seminara unijela živosti i radosti.

Prvi dan Seminara, nakon što su pristigli framaši iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, krenuo je Svetom misom i upoznavanjem po grupama, u kojima smo u početku svi pomalo bili suzdržani i sramežljivi, no kako je Seminar odmicao, svi smo se počeli otvarati i međusobno dijeliti svoja iskustva iz mjesnih bratstava.

Drugi, treći i četvrti dan bili su radni i zahtjevni dani, ali ispunjeni radošću i zajedništvom. Jutro smo započinjali jutarnjom molitvom te doručkom, a zatim su uslijedila predavanja (Božja riječ: Čitanje, slušanje, djelovanje , Euharistija, Identitet Frame kroz dokumente o Frami, Odgovornost, Frama – život u bratstvu) te radovi po grupama. Navečer bi uslijedila Sveta misa te večera, a onda zabavni program, odnosno klanjanje i evaluacija Seminara. Onoliko koliko smo se na zabavnom programu nasmijali i zabavili, toliko smo na klanjanju suza ispustili i otkrili svoju ranjivost.

Vukovar

Za vrijeme Seminara obišli smo i memorijalna mjesta u Vukovaru (Ovčaru, groblje, Dvorac Eltz). Premda mnogi od nas nisu ni čuli ni vidjeli što se događalo u Vukovaru osjećala se sujeta, bol i tuga, dovoljno da donekle obznani što je ostalo od Grada heroja i da se to ne smije zaboraviti. Posebno zajedništvo našeg velikog nacionalnog bratstva osjetilo se upravo na groblju kad smo napravili krug oko spomenika s vječnim svjetlom i držeći se za ruke otpjevali nekoliko pjesama, moleći se za sve koji su dali život da bi obranili svoj dom, pogotovo za one koji su i 23 godine kasnije još izgubljeni.

Zadnji dan bilo se teško ustati, odnosno za neke- ostati budnima, ali još teže rastati što je uslijedilo odmah nakon zadnje zajedničke Svete mise i doručka. Ali svi smo rekli doviđenja i obećali si vidjeti se ponovno, uskoro :)

Na povratku kućama svi smo si posvijestili cijeli ovaj Seminar i prevrtili ga na početak. Potaknuti svakodnevnim odlično pripremljenim predavanjima postali smo otvoreni za komunikaciju, savjete i kritike. Međusobnim druženjem u grupama i izvan njih postali smo kao jedan, u zraku se osjećalo zajedništvo i to se također očitovalo na našim licima. Osim zaključaka koje smo donijeli, osvijestili smo si da smo svi pozvani na služenje, kako Gospodinu tako i bratstvu, a to je na koncu i najbitnija poruka Seminara, osim toga da med dolazi iz pećnice, a ne pećine. :)

Rafaela Bešlić i Mirna Alvir, Frama Siget