“Sve super stvari su sa S” nije samo reklama fasadne tvrtke Samoborka (koja nije ni u kakvom obliku sponzorirala ovaj članak) već je i prikladan opis mjesne škole animatora Frame Siget i Samobor, koja se održala 25. Ožujka 2017. Vođeni geslom “Gospodin mi je dao braću” oba bratstva su u župi na Sigetu naučili kako svojim darovanim talentima mogu obogatiti jedni druge, kao i naš zajednički put formacije. Školu su vodile voditeljice formacije Ivana Dujmović i Tina Kamenčić, uz kratak nagovor fra Sandra Tomaševića o pronalaženju svoga poziva unutar bratstva. 

Zajedno smo proveli deset sati. Zvuči malo naporno, ali prošlo je tako brzo da nam se bilo teško rastati. Pa kako je to moguće? Evo jedan hint: dobra organizacija i zanimljiv sadržaj.

Klara Znika, primljenica iz Frame Samobor je rekla ovako: “Mjesna škola animatora na Sigetu je bila jedno posebno iskustvo koje ću pamtiti. Prekrasni ljudi, lijep ugođaj i koristan program koji mi je uspio otvoriti oči o važnosti Frame u duhovnom odrastanju i o doprinosu susreta i djeljenja iskustva i znanja.” Sada ste sigurno znatiželjni što smo radili pa nastavite čitati.  Kao i svaki susret, započeli smo molitvom časoslova i prizivanjem blagoslova da sve prođe kako je i zamišljeno. Radost se proširila  već na početku jer smo izvlačili papiriće s imenima i cilj je bio u 15 minuta što bolje upoznati osobu koju smo izvukli kako bi ju predstavili ostatku framaša. Tako smo već na početku mogli otkriti zanimljivosti o svakome, od jezika koje uče pa do toga tko ne voli pande. S obzirom da je bila riječ o školi animatora, djevojke su preuzele riječ i održale nam poučnu prezentaciju o tome kako voditi susrete uz mnoštvo korisnih savjeta iz vlastitog iskustva. *Važno je naglasiti potrebu ispunjavanja obrasca prije susreta kako voditeljice formacije nebi počele dobivati sijede u dvadesetima.*

 Nakon pozornog slušanja uslijedio je rad po grupama. Vjerujem da je to svima najbolji dio jer možemo bolje upoznati jedni druge kroz razgovor o smjernicama koje smo dobili. A ono što je još bolje od rada po grupama u ovom slučaju je bio grah s kobasicama koji nam je pripremila časna sestra Ankica koju pozdravljamo ovim putem. Bilo je toliko ukusno da su neki čak na hlačama ponijeli malo za uspomenu.

Poslije ručka smo smislili skeč koji bi također mogao proći kao epizoda svima poznate serije „Krv nije voda“. Tako smo na kreativan način prikazali kako riješiti neke probleme koji se mogu pojaviti u svakom bratstvu.  Tko kaže da zabavne stvari ne mogu biti poučne? Nastavili smo dalje u vedrom tonu sa zagonetnom igrom po grupama. Dobili smo tragove koji su otvarali pretince u kutiji sve dok nismo došli do skrivenog blaga. Kada se spojio komadić papira koji je svaka grupa pronašla u svojoj kutiji, sastavili smo veliko srce. Svaka grupa je dobila i slatkiše pa osim što širimo ljubav, širimo i potencijalni dijabetes. Šalu na stranu, za sve je bilo potrebno mnogo truda, pripreme i Božjeg blagoslova. Upravo je u tome ključ dobrog susreta. Bog nas nije savršene pozvao u bratstvo, ali On se preko naših nesavršenstava može proslaviti. Kao braća moramo obgrliti jedni druge, mane i vrline, jer preko svakog od nas Bog se očituje i proslavlja. Na kraju smo bili u šetnji, razgovarali i pripremali se za Svetu misu na kojoj je Frama Samobor otkrila svoje glazbene talente pjevajući i svirajući u zboru. 

Rastanak nam je teško pao, ali već su se dogovorila buduća druženja, razgledavanje Samobora i isprobavanje kremšniti. Za kraj, zaključak Klarinog svjedočanstva:               ” Ovakva događanja treba češće organizirati jer potiču zajedništvo i učvršćuju vjeru.”

Josipa Orečić Frama Siget, Paula Stier i Klara Znika Frama Samobor