Blažena Djevica Marija od Krunice – zapravo je spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571. godine kod Lepanta. Papa Pio V. pozvao je vjernike katolike da mole krunicu te tako pospješe zagovor blaženoj Djevici Mariji: pobjedu je pripisao Marijinoj pomoći. Ovaj je blagdan prigoda da se upoznaju različiti vidici koji se odnose na molitvu krunice. Po uzoru na 150 psalama pobožnici dođoše da po tom uzoru mole 150 Zdravomarija. Da molitva ne bude šablonska, počela su se razmatrati otajstva Isusova i Marijina života. Tradicionalna su otajstva: radosna, žalosna i slavna, a papa Ivan Pavao II. je dodao i “otajstva svjetla”, kako bi se Gospodinov život vidio i u njegovu djelovanju. Krunica se uobičajila moliti ne samo osobno ili privatno, nego i zajednički i javno. Zajednička se krunica moli po crkvama najviše u svibnju i listopadu. Za razumijevanje i pobožnije moljenje krunice papa Ivan Pavao II. je izdao apostolsko pismo “Krunica Djevice Marije” 2002. godine.
Moljenjem i razmatranjem krunice (kršćani), zajedno s Marijom, stupaju dan za danom onom istom stazom njezinih i svojih otajstava – radosnih, žalosnih i slavnih. Svako otajstvo vodi k Isusu, prisjeća ih na događaje iz njegova života, na otkupiteljsku milost koju nam on donosi. Svako otajstvo nanovo i nanovo se utjelovljuje u njihovu tako jednoličnu i tako sivu svakidašnjicu i postaje im izvor radosne vjere, plodne ljubavi i utješne nade.
Gospina krunica, Celestin Tomić