Dnevni arhivi: 20. kolovoza 2015

Ni Bogu ni vragu

drugi sinZar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Ocu. Stalno je doma uz Oca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Oca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Ocu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.

SVETI BERNARD

bernardSveti Bernard (1090.-1153.) – potječe iz burgundske plemićke obitelji s brojnom djecom. Stekao je izvrsnu naobrazbu u Parizu. S 30-oro braće i rođaka 1112. godine ulazi u cistercitski samostan u Citeauxu. Bernardov primjer je nadahnuo i mladiće koji su željeli ostvariti cistercitsko zvanje. Stoga je Bernardu povjereno osnivanje novog samostana u Clairvauxu koji postaje duhovna oaza. Ugled i utjecaj mladog opata sve više raste pa su ga neki nazivali “neokrunjenim papom i carem svoga stoljeća”. Unatoč toga Bernard pak živi skromnim redovničkim životom. Bio je istinski mistik i vrstan teolog, promiče napose Kristovo čovještvo. Odličan je propovjednik te ga nazvaše “doctor mellifluus”. Ostavio je iza sebe vrijedna djela kojima su se i drugi nadahnjivali.

Ljubav po sebi dostaje, ona se sama po sebi i zbog sebe sviđa. Ona je sebi zasluga i nagrada. Ljubav ne traži razlog ni plod mimo sebe: njezin plod jest samo njezino izvršavanje. Ljubim jer ljubim, ljubim da ljubim. Ljubav je nešto veliko ako se vraća svome počelu, ako okrenuta svom iskonu i izlita u svoj izvor, neprestano iz njega crpi da bi mogla bez prekida teći. Od svih čuvstava duše, od svih osjećaja i težnji samo ljubavlju može stvorenje, iako neravnomjerno odgovoriti Stvoritelju i tako mu, s velikom sličnošću, uzvratiti na ono što mu je dano. Kad naime Bog ljubi, on ništa drugo ne želi nego da ga ljube: ne ljubi ni zašto drugo nego da bude ljubljen, i on zna da će već samom tom ljubavlju oni koji ga ljube biti usrećeni.

Sveti Bernard, Govor o Pjesmi nad pjesmama