Dnevni arhivi: 13. kolovoza 2015

Oholost i poniznost

poniznostNije važno što čovjek kaže, ni što narod kaže, ni vlada ni parlament, nego što Bog kaže. Dobro je ono što Bog kaže da je dobro, a zlo je ono što on kaže da je zlo. Jedini on sve zna. Jedini on je Istina. Provjeravanje Boga vodi čovjeka u propast, u patnju i smrt. Nevjera preskupo košta! Čovjek ne smije eksperimentirati s Božjom zabranom, jer često nema povratka. Sve što Bog zabranjuje je zlo, samo zlo. Zabranjuje samo iz ljubavi, da očuva čovjekovu slobodu, a ne da je oduzme. Božja zapovijed spašava sreću i život. Veličina čovjeka pred Bogom njegova je poniznost u vjeri i povjerenju.

Oholost traži moć znanja i izjednačavanje s Bogom, apsolutnu neovisnost o njemu. Nevjera je čovjekova oholost, a vjera poniznost. Ako čovjek želi ljubav s Bogom, onda je ponizan i vjeruje mu. Ako s njim ne želi ljubav, onda je ohol i ne vjeruje mu. Svakim sumnjičavim provjeravanjem Božje istine čovjek ulazi u nesreću i zlo. Svako iskustvo i eksperiment s Božjom zabranom donosi često strahovite i nesagledive posljedice. Nikakva ljudska znatiželja, znanost i znanje ne smiju provjeravati Božju zabranu. Jednostavno, ne smije se činiti ono što je Bog rekao da se ne čini!

Ne smije čovjek učiniti sve što zna i može. Znanost i znanje mogu čovjeka dovesti Bogu, ali i Sotoni, ovisno o tome kojem duhu služe. Blaženije je vjerovati Bogu nego provjeravati i znati. Kušati zlo je vrlo opasno. Adam i Eva su se odrekli vjere radi znanja i to ih je skupo stajalo. Bog je ljudima dao slobodu, upravo zato su odgovorni. Dao im je odgovornu slobodu. Svi su dobili slobodu, ali mnogi su je izgubili. Vjera oslobađa, a nevjera zarobljava.

Preuzeto sa Glasa Koncila.

SVETI PONCIJAN I HIPOLIT

UntitledSveti Poncijan i Hipolit – zajedno su prognani na Sardiniju što je razlog zajedničkog slavlja spomendana. Oba su mučenici.

Sveti Poncijan je izabran za papu 230. godine. Car Maksim Tračanin, prvi barbarin rimski car, ponovno započinje progone kršćana. Okomio se na voditelje Crkve: biskupe, svećenike i đakone. Uhićen je Papa Poncijan i prognan na Sardiniju. Odrekao se biskupske službe da bi bio izabran novi papa. Umro je na Sardiniji a tijelo mu je dao prenijeti u Rim papa Fabijan i sahraniti u Kalistove katakombe.

Sveti Hipolit – bio je rimski svećenik i poznati teolog. Sukobio se s papom Kalistom i sebe je smatrao rimskim biskupom te je postao prvim protupapom. U progonstvu pružio je ruku pomirenja papi Poncijanu priznajući ga rimskim biskupom. Umro je u zatočenju a tijelo mu je kasnije preneseno u katakombe na Tiburtinskoj cesti u Rimu.

O blažene li Crkve naše koju tako prosvjetljuje sjaj božanske ljepote, koju u naše dane obasjava slavna krv mučenika. I prije je bila bijela u djelima braće; sada je postala crvena u krvi mučenika. Među njezinim cvijećem ne nedostaju ni ljiljani ni ruže. Sad se bore pojedinci da prožive tu dvostruku njezinu čast. Primaju jedni bijele krune zbog svojih djela, a drugi grimizne zbog svoga mučeništva.

Iz Poslanica svetog Ciprijana