Dnevni arhivi: 18. lipnja 2015.

Nemirno ljudsko srce

Svaki iskreni tražitelj sreće i smisla dolazi do ljubavi, jer jedino je ona potpuna sreća i smisao. Čovjek uvijek treba i traži ljubav (bez nje ne može živjeti, jer jedino je ona istinski život), od začeća do smrti – i poslije smrti (život vječni). Prvo od majke i oca, braće i sestara, pa od prijatelja, zatim od djevojke ili mladića, od supruge ili supruga, potom od svoje djece. Svaka ta ljubav pruža rajski doživljaj. U ponekim njezinim trenucima pomislimo da smo dosegnuli vrhunac radosti i života, savršenstvo, ali ubrzo uslijedi iskustvo zemaljskog nedostatka, manjkavosti, ograničenosti, koje nas gura u daljnje traganje za ljubavlju. Ljudsko srce ljudska ljubav nikad ne može sasvim ispuniti.

Čovjek treba i traži Božju ljubav! Istina, ljudska ljubav uvijek je i božanska, dolazi od Boga i Bog je u njoj, ali nije beskrajna i savršena. U svakom čovjeku možemo iskusiti božanstvenost, bar u nekim trenucima, ali i snažnu oporost zemljane ljudskosti. Čovjek čovjeku ne može pružiti ljubav za kojom njegovo srce čezne i traga! Ljudsko srce brzo iskusi vrhunac i granicu ljudske ljubavi i počinje tragati za bezgraničnom i savršenom ljubavlju, koju može pronaći jedino u Bogu, jer jedino je On ta ljubav (Apsolutna ljubav). Svaka iskrena ljudska ljubav vodi nas Božjoj ljubavi. Sve rijeke ljubavi ulijevaju se u beskrajni ocean ljubavi.

Jednostavno, čovjek čovjeku ne može biti Bog, zato čovjek treba i traži Boga. Sam Bog je u ljudsko srce utisnuo čežnju za ljubavlju da Ga čovjek traži i nađe; da čovjeka uzdigne i spasi – učini vječno sretnim; da s njim dijeli svoj vječni božanski život. Čovjek je sin čovječji, ali i sin Božji. Nastaje od sjemena ljudskog ali i od Duha Božjega. U njemu se sjedinjuje duh i tijelo. Zemlja i nebo. Ljudsko i božansko. Bog i čovjek. Uvijek je Bog u čovjeku i čovjek u Bogu.

Čovjek, koliko se god trudio, u čovjeku ne može pronaći svoju bit i svoju sreću. Svoje ljudsko ostvarenje može pronaći jedino u Bogu. Ako se otrgne od Boga, od svojega izvora, njegova ljudskost brzo usahne i truli. Samo je u Božjem naručju čovjek potpuno sretan. Jer, u Njemu živi, od Njega dolazi i Njemu se vraća. Svako dijete kad pronađe svojeg oca je sretno. Nemirno je ljudsko srce dok ne uroni u beskrajni ocean Božje ljubavi!

Preuzeto sa Glasa Koncila.

SVETI GERVAZIJE I PROTAZIJE

sveti gervazije i protazije mueniciSveti Gervazije i Protazije – bili su braća blizanci, sinovi svetog Vitalija i svete Valerije iz Milana. Zapamćeni su kao dobročinitelji mnogih potrebnika. Sveti je Ambrozije otkrio njihov grob o čemu piše sveti Augustin u svojim “Ispovijestima”. Nije sigurno vrijeme njihova mučeništva, povjesničari se razilaze u datiranju. Njihovo je štovanje živo u Milanu, a proširilo se i po drugim mjestima. U današnjem skijaškom mjestu Bormiju nalazi se velika crkva posvećena svetima Gervaziju i Protaziju. Njihov se spomendan ponajčešće slavi 19. lipnja, ali i na današnji dan.

U to si vrijeme spomenutom svome biskupu (Ambroziju) otkrio u viđenju gdje su pohranjena tjelesa mučenika Gervazija i Protazija, koja si kroz tolike godine sačuvao od kvarenja u riznici svoje tajne, da ih odande izneseš u pravi čas i da preko njih obuzdaš srdžbu žensku, ali kraljevsku (Justina, majka mladog cara Valentinijana). Kad su ih naime otkrili i iskopali te ih s dostojnom počasti prenosili do Ambrozijeve bazilike, nisu samo ozdravljali oni koje su mučili nečisti duhovi, priznanjem istih demona, nego je ozdravio i neki višegodišnji slijepi građanin, dobro poznat u gradu.

Sveti Augustin, Ispovijesti IX, 7. br. 16