Pretprošli tjedan, 12.11. uputili smo se na arheološka nalazišta u Bet Šemeš, Marešu i Lakiš. Ova nalazišta datiraju od Starog zavjeta pa sve do vremena križara. Ovdje, u Svetoj Zemlji, postoji velika vjerojatnost da će se nešto pronaći gdje god da se započnu iskapanja, što Izraelci koriste kao izgovor za rušenje bespravno sagrađenih palestinskih kuća. Spomenute kuće nemaju građevinsku dozvolu isključivo zato što je put do nje za Palestince gotovo nedostižan jer zahtijeva prolazak kroz 11 različitih komisija. Ukoliko i jedna od spomenutih komisija nađe zamjerku, zahtjev se automatski odbija.
Vodič ovog puta bio je fra Eugenio Alliata, nadasve poznat arheolog sa odličnim poznavanjem povijesti arheoloških iskapanja, ali i kulture ondašnjeg života općenito. On nas svakog utorka vodipo različitim dijelovima Jeruzalema kako bi nam pokazao sva povijesno relevantna mjesta Svetoga grada.
Prvi od tih utoraka uputismo se prema Siloamu (na arapskom Silwan), gdje se svakodnevno događaju razni incidenti, a sve zbog ranije spomenutih rušenja od strane Izraela. Ova četvrt je dio istočnog Jeruzalema i nalazi se tik do Staroga grada, ali se začuđujuće puno razlikuje od drugih dijelova Jeruzalema u kojima ne žive Palestinci
Jučer sam sreo 4 fratra iz BiH koji vode grupu od 84 hodočasnika iz Hrvatske. Jutros smo zajedno proslavili misu u bazilici Svetoga groba, a sutra ćemo je slaviti ovdje, u samostanskoj crkvi, kad ću prvi put nakon 2 mjeseca imati priliku svirati hrvatske pjesme.
Kad pomislim na to koliko su ova dva mjeseca brzo prošla, čini mi se da će moje vrijeme u Svetoj zemlji proletjeti. Moj magistar s Malte kaže da je to znak da sam se odličnosnašao ovdje. Poslije jutarnje mise, uputio sam se s hodočasnicima na pobožnost križnoga puta po ulicama Jeruzalema, koji se ovaj put molio na hrvatskom, a ne na ostalim svjetskim jezicima. Ovdje svaki kamen kao da ima svoju priču, sve kao da slavi Spasitelja koji je prolazio ovim ulicama noseći križ kojim je otkupio svakog čovjeka, ne gledajući kao što gleda čovjek : „čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu“. I uistinu, u srcu sve počinje, svaka naša odluka za dobro ili zlo. Malo nedostaje da budemo savršeni, samo onaj trenutak potpunog obraćenja gdje treba beskompromisno povjerovati Riječi i provesti je u život, jer već ovdje imamo mogućnost iskusiti Život vječni na koji smo pozvani.
Sveta Marija Ana Paredes (1614.-1645.) – rodom je iz glavnog grada Ekvadora Quita. Ostala je kao djevojčica bez roditelja. Posvetila se Bogu po zavjetu djevičanstva, ali je ostala živjeti u svijetu. U svojoj je kući živjela asketski: u molitvi, postu i drugim pobožnim vježbama. Stupila je u Treći red svetog Franje pa je s oduševljenjem služila urođenicima Indijancima te onima koji su se u to vrijeme ondje naseljavali. Žrtvovala se za ljude za čije je spasenje sve svoje trpljenje prikazala. Umrla je u 31. godini života.