Dnevni arhivi: 26. svibnja 2015

Ljubavlju protiv Ljubavi

ljubav_04-(1)
I tako se danas Ljubav ljubavlju pobija, ljubavlju napada, negira, odbacuje i kao najveći zločinac mlati. Ljubav se ljubavlju omalovažava i predstavlja se kao nešto konzervativno, totalno staromodno i nešto nazadno.

Ljubav se ljubavlju ne prihvaća i ona se istom ljubavlju čak i mrzi. Ljubav danas nije ljubljenja, jer se sam ljubitelj pretvorio u samoljubitelja koji sebe i druge samo zbog sebe ljubi. A Ljubav ne ljubi sebe. Ljubav ne traži svoje, pa tu Ljubav i takav samoljubitelj mrzi, jer on želi ljubiti sebe i sve drugo opet zbog sebe.

A Ljubav tako ne ljubi, jer ona ne zna ljubiti sebe već uvijek ljubi od sebe, a samoljubitelj ljubi za sebe. Ta ista Ljubav ne podnosi užitak, a ljubav samoljubitelja ne poznaje ništa drugo osim užitka koji on u svojoj iskvarenosti nazivlje ljubavlju, te stoga ne čudi da mu Ljubav smeta, jer Ljubav ne podnosi ono samoljublje koje on uživa i zato ta samoljubna ljubav, koja sve ljubi samo zbog sebe, drvljem i kamenjem udara po Ljubavi koja otkriva laž te samoljubne ljubavi prožete užitkom.

Takva ljubav sebi dostatna zato mrzi Ljubav, jer u toj se Ljubavi nalazi Istina koja onda u laži predstavljenoj kao istina, rađa mržnju. Takva se lažna ljubav na sve načine želi zaštititi, jer sama po sebi ne opstoji pa onda za razliku od Ljubavi taj iskrivljeni pokušaj ljubavi traži i zakonsku zaštitu. Ali ista ta ljubav zaboravlja da ljudski zakon nije naravni zakon, nije Vječni zakon, kojeg je dio i Ljubav na koju se ta današnja kvaziljubav toliko obrušava. I tako ljubavi Ljubavi prigovaraju, na nju nasrću, nju kleveću, a Ljubav i dalje postoji i jače stoji prožimajući čitav Svemir i sve stvoreno i ne tražeći posebnu zaštitu nekog ionako propadljivoga ljudskog zakona ili pak zaštitu ljudskih društava, kada Ljubav uvijek, pa čak bez ijednog čovjeka postoji. Jer Bog je Ljubav. Bog je Sveta Ljubav, a ne ona ljubav na koju se u svijetu danas pozivaju.

SVETI FILIP NERI

sveti_filip_neri2Sveti Filip Neri (1515.-1595.) – rođen je 1515. godine u Firenci. Ostao je rano bez oca pa mu je majka bila jedina odgojiteljica. Usadila mu je ljubav prema umjetnosti, napose prema glazbi i poeziji. Pošao je stricu da izuči trgovački zanat, ali ga je više zainteresirao benediktinski samostan. Jedno je vrijeme proveo kod benediktinaca, a onda se odlučio nastaviti studij te pođe u Rim i studira na čuvenoj Sapienciji. U 24. godini se odlučio živjeti s malim ljudima i propovijedati evanđelje. Ljudi su ga zavoljeli te su mu dali nadimak “Pippo Bono”. U 36. godini je zaređen za svećenika, osniva prvi oratorij gdje su se ljudi okupljali te njegovali ozbiljniji duhovni život. Iz toga je 1575. godine nastao Red oratorijanaca. Umro je u visokoj starosti na glasu svetosti što je Crkva i potvrdila.

Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.      Fil 3, 17-21; 4, 1