Sveti Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.) – rodio se na dašnji dan 1866. godine u Herceg-Novom. Bio je niska rasta, ali dobar i pobožan dječak. 1884. godine je stupio u kapucinski red, u Mletačku provinciju. Kao svećenik je u početku jedno vrijeme djelovao u Rijeci i Zadru, a potom je sav svoj svećenički vijek proveo u Padovi. Glavna i jedina služba mu je bila ispovijedanje. Po cijeli je dan u maloj sobici na ulazu u samostan i crkvu primao pokornike: iskazivao im je milosrđe Božje, ali i mnoge duhovno vodio i savjetovao. Imao je dar “čitanja duša” i proroštva. Za ime koje su mu preporučili mnogo je molio i postio. Umro je 1942. godine na glasu svetosti. Za pobožni puk je bio samo “Otac Leopold”! Proglašen je svetim 1983. godine.

Dobro mi je poznat vaš duboki vjerski osjećaj. Savjetujem vam da ustrajete u toj svojoj vjeri. I naš nam Gospodin jamči da će biti darežljiv u svojoj skrbi za nas ako budemo nastojali, s njegovom milošću, vršiti vlastite dužnosti. Nastojmo, dakle, biti praktični vjernici – i zatim će doći Providnost.                           Iz Pisama svetog Leopolda