Sveti Atanazije (295.-373.) – rođen je u Egiptu; visoko je bio izobražen u helenističkoj kulturi. Oduševljen kršćanskim asketskim idealima Atanazije još kao mladić odlazi u pustinju, gdje je bio učenik svetog Antuna pustinjaka. Napisat će Antunov životopis i tako postati jedan od prvih hagiografa. Atanazije se vraća u Aleksandriju gdje je postao đakon biskupa Aleksandra, te i njegov nasljednik kao biskup na stolici aleksandrijskoga patrijarha. Sa svojim biskupom sudjeluje na I. koncilu u Niceji 321. godine. U njegovo vrijeme se vode velike borbe protiv arijevske hereze, a on je u tom pogledu “prvoborac” za Kristovo božanstvo. Ostavio je popriličan broj teoloških spisa koji su najviše posvećeni utjelovljenoj Riječi Božjoj. Zbog toga je bio proganjan, ali je ostao vjeran osobi Sina Božjega.

Riječ je k nama došla iz svoje dobrostivosti prema nama. Sebe je za nas učinila vidljivom. Smilovavši se nad našim rodom i bijedom, ganuta našom raspadljivošću, ne trpeći da smrt nad nama gospodari kako stvoreno ne bi propalo i da djelo njezina Oca pri oblikovanju čovjeka ne bi postalo isprazno. Riječ je za sebe uzela tijelo koje se ne razlikuje od našeg, jer Riječ ne htjede samo biti u tijelu ili se jedino u njemu pokazati… Riječ je za se sagradila u Djevici hram, to jest tijelo i učinila ga kao sredstvom sebi vlastitim. U njemu se očitovala i stanovala.

Iz Govora svetog Atanazija