Dnevni arhivi: 21. veljače 2015

22. veljače 2015.

I. KORIZMENA NEDJELJA
Katedra sv. apostola Petra
Tijekom idućeg tjedna slavimo:
23. Ponedjeljak: sv. Polikarp, biskup i mučenik
24. Utorak: sv. Sergije I., papa
25. Srijeda: sv. Donat Zadarski, biskup
26. Četvrtak: sv. Aleksandar Aleksandrijski, patrijarh
27. Petak: sv. Gabrijel od žalosne Gospe, redovnik
28. Subota: sv. Roman, redovnik pustinjak – Kvatre
29. Iduća je nedjelja II. KORIZMENA – sv. Osvald, redovnik, biskup

U subotu su proljetne Kvatre, dan molitve i posta posvećen pokori i obraćenju. Pozivamo vas da toga dana sudjelujete na svetoj misi, te nakane svoje osobne molitve i pokore usmjerite za obraćenje cijeloga svijeta.

Tijekom korizme u našoj crkvi je pobožnost Križnoga puta petkom i nedjeljom u 18 sati. Bilo bi lijepo da se uvijek nađe barem troje vjernika koji bi za vrijeme pobožnosti od postaje do postaje nosili križ i svijeće, a dobro su došli i čitači, koji bi zajedno sa svećenikom naizmjence čitali tekst Križnoga puta. Kad već imamo ovako lijepe postaje, nastojmo svi doprinijeti što ljepšem i svečanijem obavljanju ove vrijedne pobožnosti.

Korizma je na osobit način vrijeme obraćenja. Na tom putu nam pomaže sakrament svete ispovijedi. Kao što vam je poznato u našoj crkvi uvijek postoji prilika za svetu ispovijed. Kad se želite ispovjediti, nastojte doći nešto ranije u crkvu, kako biste nakon ispovijedi mogli cjelovito sudjelovati u slavlju svete mise.

Jednako tako u ove dane nastojmo naći više vremena, ne samo za osobnu pobožnost, nego i za češće sudjelovanje u slavlju svete mise koja je najuzvišenija i najsavršenija molitva koju čovjek može uputiti Bogu.

Na našem kiosku možete nabaviti nove brojeve časopisa, knjige, nabožne predmete i sl.

Treba li vjerovati svim čudima?

zalaz suncaKad bi koji papa, biskup, svećenik, redovnik, redovnica ili teolog, s provjerom i zadrškom pristupao različitim čudima ili ukazanjima ili pak drugim fenomenima unutar života Crkve, neki bi kršćani istog tog papu, biskupa i druge već nabrojene, okarakterizirali pitanjem: Kakav je to papa kada ne vjeruje u čudesa?

Iskreno, pokušat ću odgovoriti vlastitim mišljenjem. Tako se nešto može reći i za mene, jer ja kao fratar veoma oprezno i sa zadrškom pristupam svakom čudu ili pak nekom drugom fenomenu. No, gledajući na taj način, ja itekako vjerujem u čudesa jer se svim tim čudima čudim, a to čuđenje automatski rađa u meni razmišljanje. Zbog toga moga čuđenja, mudrost se budi, dolazi i traži svoje, te vjera na taj način, prema sv. Anzelmu, traži razum – fides quaerens intellectum – javlja se ljubav prema mudrosti, koja kao početak ima strah Gospodnji.

Ovako, svatko može zaključiti da oni koji preispituju čuda i nisu lakovjerni prema Isusovom nalogu koji sam govori: »Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ – ne vjerujte. Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. Vi dakle budite na oprezu!« (Mk 13, 21-23a)

Zapravo oni koji preispituju znamenja i čuda, ti se u biti čude, jer se čuđenjem odnose prema čudu i traže potvrdu svete Crkve i njezina Učiteljstva. Takvi imaju strah Gospodnji jer ne vjeruju svemu na prvu već koriste mudrost, koja je dana od Boga, koja je dar Božji i onda čuđenjem pristupaju čudu.

U suprotnom, kada se ne bi pristupalo čudima prema ovom Kristovom nalogu, ili prema onoj sv. Pavla: »Sve provjeravajte!« (1Sol 5, 21a) trebali bismo vjerovati u čuda svih onih vračara, gatara, bracikama, sekama, sai babama i drugima koji svakoga dana čine silna čuda.

Ne budite lakovjerni i sve provjeravajte, pa činio to čak i sam svetac Božji, jer đavli mogu, prema članku »Istinita i lažna ukazanja«, dogmatskog teologa o. Petera Josepha:

  1.  Proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije.
  2.  Falsificirati ekstazu.
  3.  U hipu izliječiti bolest uzrokovanu đavolskim utjecajem.
  4.  Proizvesti stigme.
  5.  Glumiti čuda i fenomene levitacije i bilokacije.
  6. Pričiniti da ljudi ili predmeti nestaju utječući na nečiji vid ili viđenje.
  7.   Uzrokovati da netko čuje zvukove ili glasove.
  8.  Uzrokovati da netko govori u jezicima.
  9. Izreći činjenicu koja je skrivena ili udaljena.

Što god priroda ili znanost mogu uzrokovati, mogu i đavli, prema onomu što Bog dozvoli. U knjizi Izlaska faraonovi magičari i čarobnjaci mogli su izvesti neka od znamenja koja su učinili Mojsije i Aron (Izl 7,11-12; 7,22; 8,7; 8,18-19; 9,11). Oko 200. godine Tertulijan piše: „Prije svega, oni (đavli) učine vas bolesnima; zatim da bi od toga napravili čudo, propišu lijekove koji su ili sasvim novi, ili suprotni onima u uporabi, i zatim prestajući sa škodljivim utjecajem, navodno su postigli izlječenje“

Ne budite lakovjerni, već budite pravi vjernici i sljedbenici Krista, božanske Mudrosti. Prosuđujte čuda i njima se čudite jer tada ćete znati od koga to čudo dolazi. Sva čuda nisu od Boga, pa čak i ako se događaju u molitvi, unutar neke crkve, na nekom “svetom mjestu” ili u nekoj molitvenoj zajednici jer da bi čudesa bila od Boga,  njih moraju pratiti neki pokazatelji kao što to napominje Peter Joseph:

  1. Istina. Bog je istina, i ne može nadahnuti ništa doli istinu u duši. Ako osoba za koju se vjeruje da je nadahnuta Bogom, dakle, održava mišljenja koja su očito protiv objavljene istine, nezabludivoga nauka Crkve ili dokazane teologije ili filozofije ili znanosti, mora se zaključiti da je osoba opsjednuta đavlom, ili je žrtva pretjerane fantazije ili pogrješnoga zaključivanja.
  2. Ozbiljnost. Bog nikada nije uzrok stvari koje su beskorisne, isprazne, ništave ili nepotrebne. Kada Njegov duh pokrene dušu, to je uvijek radi nečega ozbiljnoga i korisnoga.
  3. Prosvjetljenje. Iako se ne može uvijek razumjeti značenje Božjega nadahnuća, učinak bilo kojega božanskog poticaja ili pobude uvijek je prosvjetljenje i sigurnost, više nego tama i zbunjenost. To je istinito i za učinke na osobu koja prima nadahnuće i za učinke na druge.
  4. Poučljivost. Duše koje su pokrenute Božjim duhom radosno prihvaćaju savjet i upozorenje svojih voditelja ili drugih koji imaju auktoritet nad njima. Ovaj duh poslušnosti, poučljivosti i podložnosti jedan je od najjasnijih znakova da pojedina inspiracija ili poticaj dolazi od Boga. Ovo posebno vrijedi kod obrazovanih, koji imaju veću tendenciju biti privrežni svojim mišljenjima.
  5. Diskrecija. Duh Božji čini dušu diskretnom, razboritom i promišljenom u svim njezinim djelima. Nema ništa od naglosti, lakoće, pretjerivanja, nasrtljivosti; sve je ujednačeno, izgrađujuće, ozbiljno, i ispunjeno smirenošću i mirom.
  6. Poniznost. Duh Sveti uvijek ispunja dušu osjećajima  poniznosti i skromnosti. Što su uzvišenije poruke s visina, dublje se duša priginje u nizine vlastite ništavosti. Marija je rekla: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi’ (Lk 1,38).
  7. Mir. Sv. Pavao često govori o miru koji dolazi od Boga (Rim 15.33; Fil 4,9), a Isus spominje mir kao jedno od očitovanja svoga duha (Iv 14,27). Ovo je odlika koja uvijek prati komunikaciju od Boga; duša prolazi kroz iskustvo duboke i stabilne mirnoće u dubinama svoga duha.“ (str. 402-3)

 O. Aumann spominje i druge znakove: Povjerenje u Boga, fleksibilnost volje, čistoća nakane, strpljenje u patnji, samozatajnost, jednostavnost, sloboda duha.

Također, sv. Faustina Kowalska upozorava: »Sotona se može zaogrnuti plaštom poniznosti, ali on ne zna kako nositi plašt poslušnosti.«

Stoga, ne budite lakovjerni i sve provjeravajte, jer kakav je to kršćanin koji u sve vjeruje, sva čuda prihvaća i ništa ne preispituje?

Sabiranje u Bogu

prayerVeć godinama studiram teologiju, a tek danas sam je i naučio. Već godinama molim i živim kao franjevac, a tek danas sam naučio istinski moliti i živjeti svoje redovništvo. Ne mogu a da ovo ne podijelim s drugima jer ta spoznaja, ta nauka, ta molitva i milost koja samo od Njega dolazi, predstavlja najveću radost i u svemu poziva na zajedništvo.

Danas se dogodilo moje novo rođenje, jer vidjeh Njega u Presvetom Sakramentu i to ne na onaj način na koji sam do sada mislio da je tako, odnosno, ne vidjeh Svetu Hostiju koja zrači, koja emitira zrake te nas tako posvećuje, već suprotno, vidjeh Presvetu Hostiju koja u sebi sve sabire, koja sve privlači k sebi gdje po Krvi i Tijelu Sina Božjega Duh Sveti sve sabire u Jedno. Vidjeh na taj način Krista koji je doista onaj Alfa i Omega, Onoga iz kojega sve nastaje i prema kojemu se sve kreće. Tada upoznah Boga koji uvijek sve privlači, koji uvijek i uvijek privlači, ali upoznah i sebe grešnika koji to privlačenje više puta svojim grijesima prekida. Ali Bog i dalje privlači i te zrake kojima on privlači moguće je obnoviti u sakramentima koji nas opet povezuju s Bogom. Ti sakramenti skidaju barijeru, ruše nasip koji prekida tu komunikaciju i dopuštaju ponovno privlačenje kako bi se svatko od nas sabrao u Bogu.

O moj Bože, pa tek mi je sada jasno ono što sv. Augustin govori: »Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći Te, jer si nas stvorio, Bože, za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.« (Ispovijesti 1,1)

Da, ti si nas, Bože, stvorio za sebe, i jer si nas stvorio za Sebe, Ti nas Sebi privlačiš, Ti nas u Sebe sabireš, i zato jesu nemirna srca naša dok se ne smire u tebi, Bože moj, dok ih konačno potpuno ne privučeš u sebe, Gospode moj. I zato sada i ja, kao da poput Augustina čujem onaj glas iz visine koji je njemu tada govorio i meni sada: »Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.« (Ispovijesti 7,10)

O Bože moj, tek sada spoznajem jer si mi ti tu milost dao, da svaki puta kada Te u pričesti blagujem, ne primam ja Tebe, nego Ti primaš mene. Ti me primaš u svoje zajedništvo. I onda si mi danas onu milost dao, da gledam u tom svijetu sve one koji pričest blaguju, i tada vidjeh, kako se pričešćujući, sabiru u Tebe, Bože moj. Kao što ste Vi osobe Trojstva sabrani u jedno i u stalnom odnosu, tako smo i mi po pričesti sjedinjeni s Vama, i ne samo mi s Vama, već smo svi zajedno u Vama sabrani jer Duh nas Sveti po tom Svetom Tijelu sabire u jedno.

Gospodine, nedostojan sam sluga tvoj i želim biti u svemu samo Tvoj i stoga mi dopusti da se i ja sve više sabirem u Tebi služeći drugima. Privuci me k Sebi i ne dopusti da me bilo koji grijeh rasprši i potjera od Tebe jer i ja želim biti sabran u Tebi, i ne samo ja, već želim da se svi saberu u Tebi jer će tek tada biti mirna srca sviju, kada se smire, sabrana u Tebi, Bože moj.

O koja li je to divota, koja li je to radost, biti skupljen u Tebi. Daj da svatko od nas bude onaj zrak koji ti u Sebi pretvaraš da gori i svijetli, poput svijeće koja sabire okolni zrak i tako uvis plamenom gori, grije i svijetli. Daj da budemo poput rose koju biljka korijenjem sabire iz zemlje i tako raste i cvate mirisnim cvjetovima. Ili pak da budemo kao med u Tebi, med koji pčele marljivo proizvode sabirući pelud. I daj da budemo živa voda u Tebi koja se sabire sa svih strana svijeta, kap po kap te tako leprša padajući niz liticu, žubori, prolazeći kroz kanjon i umiruje se ulijevajući se u more, u more ljubavi, u Tebe, Bože moj.

I kako da ti još hvalu iskažem Bože moj, kada Ti mene s hvalom i bez hvale privlačiš, kada Ti mene sabireš u sebe i onda kada ja toga ni svjestan nisam, i onda kada ne mislim o Tebi, a Ti me i tada privlačiš. Privlačiš me u svoju Crkvu koja je Tvoje sabiralište na Zemlji. Privlačiš me u Svetoj Misi koja je Tvoja sabirnica u svijetu. Privlačiš me u pričesti koja je Tvoje sabiranje u sabirnici  – Misi.

I tako nas vazda sve sabireš i sve se sabire u Tebi, jer Tvoje srce, Bože moj, neograničeno i nikada ispunjeno, ima mjesta za sve što si poradi sebe stvorio, o Bože moj.
Hvala ti, Bože moj i sve moje.